KOMPARATIVNA ANALIZA LOKALNIH IZBORA 2013. I 2017.: MALI REZIME

By | 25. kolovoza 2017.

(Poslijeizborna matematika 12)

 

Lokalni izbori su neusporedivo više izbori za “ime i prezime” od parlamentarnih. Tu je moguće da loš kandidat jake stranke potpuno podbaci ili da dobar kandidat marginalne stranke pobijedi. Dakako da stranačke “mašinerije” daju određenu startnu prednost, ali sve je više situacija koje pokazuju da to može biti i završni minus za kandidata velike stranke. Lokalni su izbori pokazali da je HDZ jedina nacionalna stranačka “mašinerija” sposobna pobjeđivati u svim dijelovima Hrvatske (izuzev Istre gdje je IDS županijska “mašinerija” na isti način na koji je HDZ nacionalna). Pa ipak, iako je treći krug izbora bio u samo jednom jedinom gradu (Starom Gradu na Hvaru), iako je dvoboj bio između HDZ-ove kandidatkinje i “nekog drugog” (u konkretnom slučaju nezavisnog kandidata), ipak stranačka “mašinerija” (nemjerljivo veća od protivničke grupice volontera i fokusirana na samo jedno jedino mjesto) nije uspjela osigurati pobjedu HDZ-ovoj kandidatkinji. To (dijelom) pokazuje da se određeni kandidati mogu uspješno suprotstaviti i najjačim stranačkim “mašinerijama”.

Lokalne izbore znamo nazivati i najboljom anketom, iako se njihovi rezultati ne mogu preslikavati na parlamentarne. Na parlamentarnim izborima (paradoksalno!) daleko je laške “pumpati balon” bez pokrića nego na lokalnima! Lokalni izbori nam zato mogu dati informaciju tko zaista ima mrežu (pokriće), a tko nema. Lokalni izbori će nam reći od koga se može očekivati da na sljedećim izborima ostvari realan rezultat sukaldan snazi svoje mreže, a tko za dobar rezultat treba “pumpati balon” koji ne odražava stanje na terenu. Igrom “izbaci uljeza”, gledajući na terensku prisutnost, moći ćemo detektirati odnos lokalne (“mrežaste”) i nacionalne snage.

Već smo tijekom prvog i drugog kruga izbora (na temelju prvih dojmova) dali određene smjernice za zaključivanje. Sada možemo, zbog budućih izbornih ciklusa, daleko jasnije vidjeti sliku hrvatskog političkog “krvotoka”. Oslanjajući se na rezultate i na dosadašnje objave ponavljamo temeljni zaključak: samo HDZ i IDS imaju sklad između lokalne kapilarne i nacionalne (županijske) snage. Bez obzira na to ima li HDZ nacionalno 35% ili 25% (ovisno o kvaliteti “prvog čovjeka”), to nije napumpani “balon”, nego bolje ili lošije preklapanje snage odozdol i odozgor. Isto zaključujemo i za IDS unutar jedne županije i jedne izborne jedinice.

Kad je u pitanju SDP mi možemo uspoređivati (i hoćemo) posljednje lokalne izbore s onim prethodnima da bismo vidjeli kakva su kretanja njegove kapilarne snage (odnosno koliki je pad kojeg uočavamo već na temelju preliminarne analize), ali već sada možemo zaključiti da se kapilarna prisutnost i nacionalni rejting u slučaju SDP-a ne popudaraju. Da bi se (kao u slučaju HDZ-a i IDS-a) taj lokalno-nacionalni rejting poklapao SDP bi trebao imati dvostruko bolji lokalni rezultat (potvrđujući tako svaki nacionalni rejting veći od 20%) ili bi na parlamentarnim izborima taj postotak bio i jedva 15%. Sve iznad toga je SDP-ov “balon” kojeg on može više ili manje vješto održavati. Naravno, može ga se i opravdati većim fokusom na nacionalnu, nego na lokalnu politiku (što ne mora biti spin), ali on je vidljiv (i ne samo na temelju “pada” na lokalnim izborima, jer je on jednako postojao i u prethodna vremena) i s njim treba računati.

Prva sljedeća stranka prema kapilarnom lokalnom rezultatu (nakon HDZ-a i SDP-a) je HSS. Prema lokalnom rezultatu HSS je za oko trećinu slabiji od SDP-a. Čak i da je SDP u nacionalnim analizama na (“realnih”) 15-ak posto, HSS bi trebao biti na 10%, a on je i deset puta slabiji u nacionalnim istraživanjima! I to nakon pada u odnosu na 2013. godinu za 7 pobjeda i 9 drugih mjesta. Naime, HSS je 2013. pobijedio u 53 grada/općine, a 2017. u 46. Odličnih drugih mjesta 2013. je imao 43, a 2017. je ostvario 34 druga mjesta. Taj pad će se vjerojatno samo dalje nastaviti do marginalizacije na lokalnoj, kao što je odavno nastupila i potpuna marginalizacija HSS-a na nacionalnoj razini. Jedino što vidimo je to da je nacionalno nepovjerenje u HSS nastupilo puno prije negoli su birači lokalno izgubili povjerenje u određene grado/načelnike HSS-a. To dodatno potvrđuje razliku lokalne i nacionalne razine između biranja “imena i prezimena” i biranja političkog “branda”. Dok se SDP hrani nacionalnim “balonom” (koji može prsnuti), HSS-u je nacionalna situacija uteg koji ga vuče prema političkom dnu.

Isto je i HNS-om kao četvrtom strankom prema lokalnim rezultatima. I on ima pad u odnosu na 2013. godinu od 11 pobjeda (30 u odnosu na prethodnih 41), kao i pad drugih mjesta (28 prema 40). Kad bi se lokalni i nacionalni rezultat preklapao, HNS bi imao gotovo dvoznamenkasti parlamentarni postotak, a vrti se jedva oko 2%. A ni perspektiva HNS-a nije znatno bolja od HSS-ove.

Od “starih” stranaka nijedna druga nije pokazala lokalni rezultat vrijedan pozornosti. U svim se tim slučajevima lokalna marginalnost poklopila s nacionalnim marginalnim rezultatima iz rubrike “ostalih”. Tako je i lokalno i nacionalno (ostao) marginalan HSLS, a pridružio mu se sada i (regionalni) HDSSB. Laburisti su postali “stara” neperspektivna stranka i prije negoli je pustila ikakvo lokalno korijenje. A zapravo se isto dogodilo i ORaH-u. Mislim da su i Reformisti “ostarjeli” u samo nekoliko godina, kao i “Bandić Milan 365” ili “Željko Kerum – HGS”. A ni za stranku Ive Josipovića ne možemo ništa drugo reći, nego da su je Radnička fronta i Nova ljevica “pobijedile” čak i samim imenom, jer ni oni koji intenzivno prate politiku ne znaju ni kako se zapravo zove ta Josipovićeva stranka.

Rezultat je dakle sljedeći: HDZ i IDS opravdavaju svoj kapilarni i nacionalni (županijski) rejting. HSS i HNS nisu parlamentarni “baloni”, nego “utezi” samima sebi. Ostale “stare” stranke jednako su marginalne kao stranke i lokalno i parlamentarno (a njihova “jaka imena” nemaju političku sinergiju s njihovim strankama i obrnuto). Nacionalni politički “balon” je (kad se usporedi lokalna kapacitiranost i nacionalni rejting) – SDP.

Kad istu stvar gledamo s pozicije nacionalnih rejting-istraživanja onda se na trećoj poziciji mijenjaju Most i Živi zid. Za Živi smo zid smo pokazali da ne postoji nijedna relevantna lokalna “cigla” ugrađena u ovim izborima u njegovu kapilarnu budućnost. Živi zid je, poput SDP-a, nacionalni “balon” koji nema kapilarnu potkrjepu na terenu. I za SDP i za Živi zid (o Mostu ćemo poslije, zajedno s nezavisnima) to nije nužno loše, jer to može biti i politička profilacija koja ne daje istu važnost lokalnim i nacionalnim politikama, birajući nacionalne teme kao svoj prioritet (tada taj nacionalni “balon” nije mjehur bez sadržaja, iako je bez adekvatne lokalne ukorijenjenosti).

Nadalje, pokazali smo i lokalni promašaj Pametnog. Skeptični smo prema tome da Pametno, Radnička fronta, Nova ljevica i druge lokalne građanske inicijative pretočene u polu-stranke mogu na nacionalnoj razini ozbiljnije popuniti prostor uz i oko SDP-a. Jednako tako smo skeptični na ozbiljniji rezultat raznih verzija HSP-ova, pa i na to da bi Esih i Hasanbegović stranački mogli više od onoga što bi bio zbroj HSP-ova (a to je parlamentarna borba oko izbornoga praga – negdje ispod, negdje iznad).

U idućim objavama završit ćemo komparativnu analizu najuspješnijih (pa makar ih i kvalificirali i kao neuspjehe!) stranaka na lokalnim izborima: HNS-a, HSS-a, SDP-a i HDZ-a (te IDS-a u “svojoj” županiji). Na kraju ćemo obraditi i nezavisne kandidate i liste koji nisu jedinstvena cjelina, kao i Most sa svim svojim rezultatima (i kao platforma i kao stranka).

Na temelju rezultata lokalnih izbora (kao “najveće ankete”, ali ipak lokalno obojene) i prvih jesenskih istraživanja rejtinga stranaka i političkih opcija, možda će se nazirati kamo politički ide Hrvatska u idućim izbornim ciklusima.

Podijelite:Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someone