KOMPARATIVNA ANALIZA LOKALNIH IZBORA 2013. I 2017.: PESIMIZAM ZA “OSTALE STRANKE” I NADA ZA NEZAVISNE

By | 24. srpnja 2017.

(Poslijeizborna matematika 5)

 

Komparativnu analizu lokalnih izbora 2013. i 2017. otvorili smo općim usporedbama uspjeha stranaka i lista na primjerima izbora za gradonačelnike i načelnike. Vidjeli smo da se pobjednicima lokalnih izbora prema tom parametru mogu smatrati samo HDZ (i IDS) i nezavisni kandidati (kao nepovezani fenomen). Preostalo nam je pozabaviti se i samim listama za gradska/županijska vijeća (jer ti rezultati mogu znatno odstupati od rezultata samih pobjednika i gubitnika za izvršne pozicije). Također i županijska razina ima te dvije razine – izvršnu (župani) i predstavničku (županijske skupštine), pa će i to u završnom dijelu biti prikazano.

Uslijedile su zatim dvije objave koje smo posvetili HNS-u, jer je bio u javnom fokusu zbog (ne)očekivane koalicije s HDZ-om. Obradili smo županijsku razinu HNS-ovih rezultata i gradsku/općinsku razinu s pozicije rezultata za izvršnu vlast. I tu nas čeka još obrada HNS-ova rezultata za gradska i općinska vijeća za 2013. i 2017. godinu.

Budući da u našim tablicama postoji i rubrika “ostali”, danas ćemo se pozabaviti upravo tim “ostalima” i to s pozicije izbora za gradonačelnike i načelnike. Iako ta tema djeluje marginalno i ona nam može dati odgovore na neka pitanja i eventualno pokazati postoje li neki trendove koji mogu u budućnosti donijeti (ne)očekivane promjene.

U Hrvatskoj imamo opći dojam o mnoštvu stranaka koji se polako pretvara u dojam o mnoštvu marginalnih i nepotrebnih stranaka. Prema razultatima lokalnih izbora precizniji postaje ovaj drugi dojam (tablica s rezultatima “ostalih” objavljena je u uvodnom dijelu analize rezultata izbora, pa je se tamo može pogledati kao potkrjepu ovom tekstu).

U dosadašnjim tekstovima jasno smo naglasili da je SDP u terenskom nestajanju. Također i to da je HSS na putu potpune marginalizacije, a da je HNS na nacionalnoj razini potpuno nestao i zadržao se tek u dvije sjeverne županije kao relevantan politički subjekt, a pri tome i u Varaždinskoj županiji gotovo prepolovljen. Osim HDZ-a na nacionalnoj razini, stabilnost je pokazao samo IDS u Istarskoj županiji. Za nezavisne liste i kandidate i dalje trebamo napominjati da su do vrhunskih rezultata došli (uglavnom) kao nepovezani fenomen. Most nije osvojio kao stranka nijedan grad ni općinu (a vrednovanje rezultata za županijske skupštine te gradska i općinska vijeća donijet ćemo u završnom dijelu analize). Ako je najveća anketa – lokalni izbori – pokazala takve rezultate, tko je onda uopće terenska kapilarna snaga, osim HDZ-a? I postoji li neki “igrač” čiji trend trebamo znati prepoznati kao potencijal?

Kao što u slučaju snage stranaka – kad govorimo o urušavanju – napominjemo ono “osim HDZ-a”, tako i u odgovoru na ovo posljednje pitanje možemo reći da “osim nezavisnih” ne postoji politički relevantan subjekt koji pokazuje bilo kakav ozbiljniji trend nacionalnog rasta među svi strankama svrstanih u rubriku “ostali”.

Najprije, kad izdvojimo navedene stranke (HDZ, HSS, HNS, IDS) te nezavisne kandidate, dobivamo “ostatak” koji je 2013. osvojio 56 gradova i općina te imao još 76 drugih mjesta. Sada je tih pobjeda 41, a drugih mjesta 48. Dakle, 15 pobjeda manje i 28 drugih mjesta manje.

U tim je brojkama i SDSS kao stranka nacionalne manjine, pa je dalje izostavljamo iz analize, jer podliježe drukčijim odnosima.

Pitanje je jasno – tko je taj gubitnik među “ostalima”? A odgovor je jednostavan – HDSSB.

HDSSB je imao 16 gradova i općina, a sada ima – samo jednu općinu! Da paradoks bude veći – i tu jednu (Strizivojnu) nije zadržao, nego čak osvojio na ovim izborima, preotevši je HDZ-u. Drugim riječima izgubio je doslovno sve gradove i općine koje je osvojio 2013. godine!

Naravno da nas zanima na čiji su “konto” otišli ti gradovi i općine koje je 2013. na sebe “uknjižio” HDSSB. Uopće ne moramo gledati u “kristalnu kuglu” da bismo ponudili odgovor: isključivo HDZ-u i nezavisnima!

HDZ je preuzeo jedan grad (Đakovo) i šest općina (Čeminac, Drenje, Feričance, Vuku, Vladislavce i Gorjane). Pri tome su Đakovo, Čeminac i Feričanci dobili nove grado/načelnike, a u Drenju, Vuki, Vladislavcima i Gorjanima su načelnici HDSSB-u jednostavno promijenili “dres” i u izbornom “prijelaznom roku” jednostavno “zaigrali” za HDZ.

Kad je riječ o nezavisnima, dva su nova kandidata pobjedila stare HDSSB-ovce, Goran Aladić u Donjem Miholjcu i Josip Nikolić u Sikirevcima, dok ih se sedam bivših grado/načelnika odreklo HDSSB-a u korist izlaska na izbore u formi nezavisnih kandidata. Tih sedam (Dinko Burić – Belišće, Žaljko Cickaj – Bilje, Srećko Vuković – Bizovac, Ante Krištić – Viškovci, Jasna Matković – Punitovci, Irena Mikić Brezina – Trnava i Željko Kovačević – Donja Motičina) možda sutra budu dio neke buduće regionalne stranke koja će upravo u njihovim nezavisnim pobjedama imati svoj vrhunac, a sve poslije toga bit će marginalizacija. Iz toga izlazi da je bivšim HDSSB-ovcima politički život moguć samo kao povratnicima u HDZ ili kao (stvarnim, a ne taktičkim) nezavisnim kandidatima. A to znači da je ono što je ostalo od HDSSB-a osuđeno na nestanak. Mislim da bi toj stranci najlogičniji potez bio samoukidanje.

Nezavisni su iz rubrike “ostalih” preuzeli još četiri općine. Osvojili su Stubičke Toplice, a tri su bivša načelnika iz stranačkih prešla u nezavisne: načelnici Nuštra i Šestanovca iz HSP-a, a Velikog Trgovišća iz Laburista.

Kad je u pitanju SDP, on je “ostalima” preoteo samo jedan jedini grad – Zlatar. Ako se to uopće može tako reći, jer je i do toga došao koalicijski, pa je to više “preslagivanje”, nego preuzimanje. Ta nemoć da samostalno pobijedi u jednoj jedinoj općini koji su držale razne marginalne stranke, jasno pokazuje i samu snagu SDP-a. Čak se i HSLS u tome pokazao kao vitalniji i žilaviji od SDP-a! A HSLS je stranka za koju se trebamo zamisliti postoji li ona igdje više!

HSLS je i na zadnjim lokalnim izborima bio marginalan, pa mu račun “prihoda i rashoda” sliči na završni obračun mnogih hrvatskih tvrtki, kojima je i “pozitivna nula” znak vrhunskog rezultata. Izgubio je Glinu, Hrvatsku Kostajnicu i Novsku od gradova te općinu Zrinski Topolovac. I sve to od HDZ-a. Doduše, koalicijski je sa HSS-om dobio Bjelovar te s više partnera Orebić (prijelazom starom načelnika u HSLS-ove redove), dok je samostalno osvojio Donji Vidovec. Uz te tri jedinice lokalne samouprave zadržao je Sveti Martin na Muri, Kanfanar i Rešetare.

Teško da možemo izdvojiti bilo kakav novi uspjeh bilo koga drugog iz rubrike “ostalih” kad je riječ o izvršnoj vlasti u gradovima i općinama, pa ćemo trendove trebati tražiti u rezultatima za gradska i općinska vijeća. Recimo stoga još samo to da su Reformisti i Petrinju i Selnicu dobili jednostavnim svrstavanjem starih grado/načelnika uz Čačića, a ne HNS. Isto tako jasno nam je da osvajanje Gospića ne možemo pripisivati snazi HSP-a, nego osobnoj iskaznici Karla Starčevića, koji je to i na prethodnim izborima zamalo postigao pod potpuno drukčijom stranačkom bojom.

Prokletstvo (novih) hrvatskih političkih stranaka kao da leži u tome da za svoj uspjeh ili pad imaš samo jednu jedinu šansu. Ako ne uspiješ “od prve”, birači te doživljavaju kao potrošenu igračku. Pitanje je stoga je li Pametno završena priča, jer ne samo da nigdje (osim u Splitu) nije zabilježilo nikakav ozbiljniji rezultat, nego i tamo gdje je davalo naznake parlamentarnog rađanja nije postiglo napredak ni toliki da ih se kapilarno svrsta među “ostale”. Čak je i jedan MODES (Moderna demokratska snaga) pokazao bolje kapilarne rezultate (pobjeda u gradu Pagu), od Pametnog.

Sve to potvrđuje da hrvatski birači, kad je riječ o nadmetanju sa samo dvije čvrsto pozicionirane stranke (HDZ-om i IDS-om), ne vjeruju ni starim ni novim strankama, nego samo imenima i prezimenima, dakle osobama. Zato samo nezavisni kandidati uspjevaju stati pred stranačke mašinerije i pobjeđivati ih.

Podijelite:Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someone