ZAVRŠNE PRIPREME: NEZAVISNI I/ILI MOST

By | 24. travnja 2017.

(Predizborna matematika 14)

 

Nastavljamo pratiti potencijal nezavisnih lista na predstojećim parlamentarnim izborima. Naravno da se, uz najnovije ankete, osvrćemo i na prošle lokalne izbore kao izvor informacija o prethodnim rezultatima nezavisnih lista u gradovima/općinama i, rjeđe, županijama. Na novim lokalnim izborima očekujemo više povezanih županijskih nezavisnih lista nego na posljednjima, odnosno očekujemo korak dalje u visini rezultata.

Pobijedi li Željko Lacković kao kandidat za župana Koprivničko-križevačke županije bit će to prvi autentični nezavisni župan u Hrvatskoj. Ostvare li neke županijske nezavisne liste (Koprivničko-križevačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska…) znatno veći rezultat od 16,51% (koliko je prošli put imala Nezavisna lista Stipe Petrine), bit će to poticaj nezavisnoj političkoj sceni za neka buduća povezivanja i jačanja. Pobijedi li neki nezavisni kandidat (bez ikakve prateće stranačke pozadinske potpore) u nekom od većih gradova (Burić u Rijeci), bit će to poruka da su nezavisni sposobni za najveće rezultate.

Dosad smo samo naznačili neka najavljena umrežavanja nezavisnih i njihov mogući potencijal, a sada (kad se gotovo sve potencijalne županijske nezvisne liste obznane) nastojat ćemo ih međusobno usporediti i procijeniti moguće rezultate.

Naravno, nisu sve nezavisne liste (kao ni sve stranke) nastale s istim ciljem, pa je nemoguće očekivati da su sve one uopće raspoložene za povezivanje. No, većini je svakako temeljni razlog nastanka uspostava odgovorne vlasti od najamnje općine do najvećeg grada. Sadržaj te odgovornosti je odnos prema proračunu jedinice lokalne samouprave, dakle fiskalna odgovornost. Transparentno upravljanje svim procesima u vođenju lokalne sredine u kojoj živite i zbog koje ste se odlučili politički angažirati. Ostvarenje ključnih komunalnih potreba stanovništva vašeg grada/općine radi podizanja kvalitete života svih građana.

Ali i kad se uzmu slični razlozi nastanka, zbog golemog broja nezavisnih lista s prošlih izbora (490), naravno da ne očekujemo da su sve one kompatibilne za umrežavanje pod istim „krovom“ u svojim županijama. Bit će županija i s dvije-tri platforme, bit će ih s jednom, a vjerojatno i poneka bez ikakve županijske zajedničke liste. A i tamo gdje budu i tri platforme umrežavanja opet će biti nezavisnih lista (možda i koja od najjačih) koje će na izbore ići samostalno i izoliranio samo na svoj grad/općinu.

Naravno, zbog golemog broja gradova/općina i golemog mogućeg broja nezavisnih lista, ističemo da će nas posebno zanimati one najjače gradske/općinske liste koje imaju realne šanse za pobjedu u prvom krugu ili za borbu u drugom krugu. Što se tiče županija tu će nas zanimati i svi rezultati županijskih nezavisnih lista koje imaju izgledne šanse za prijelaz praga (naravno, uz naglasak na onima koje mogu ući u borbu za drugi izborni krug).

 

Gdje nezavisni zasad  imaju najveće šanse?

Krenule su konkretne najave, pa sad već možemo početi predstavljati kandidate čije ćemo kandidature posebno pratiti. Izdvojimo sada neke županije i neke gradove/općine u njima.

U Koprivničko-križevačkoj županiji možemo očekivati i prvog nezavisnog župana, kako se neki dan najavila županijska nezavisna lista Željka Lackovića. Tu se ne očekuje lista Mosta niti izlazak na izbore Živog zida, jer su postognuti dogovori s Lackovićevom listom o neizlasku pod stranačkim imenima, pa je Lackovićeva lista vjerojatno jedina županijska nezavisna lista. To bi joj trebalo dodatno olakšati izbore i osigurati bolji rezultat.

U toj ćemo županiji pratiti kampanje i u Đurđevcu, gdje je umjesto Lackovića nezavnisni kandidat za gradonačelnika Hrvoje Janči. Zanimat će nas i potencijal Marija Rajna u Križevcima, Marine Vranić u Ferdinandovcu, Petra Dombaja u Drnju, Marijana Cepetića u Virju, a možda i još ponekog nezavisnog iznenađenja u nekoj od preostalih općina. Sve u svemu u ovoj se županiji očekuje najveći uzlet nezavisnih u odnosu na prošle izbore.

U Ličko-senjskoj županiji lista predvođena kandidatom za župana Ernestom Petryjem također će vjerojatno biti jedina županijska nezavisna lista. Osim županijskog rezultata i mogućeg ulaska u drugi krug, pratit ćemo i dosadašnje nezavisne Antu Dabu (Novalja) i Stjepana Kostelca (Otočac), ali i tu očekujemo još poneku općinu i kandidata kao iznenađenje, poput Katarine Milković u Perušiću ili Jurice Čačića u Karlobagu.

Uspoređujući s prošlim najboljim hrvatskim nezavisnim (Petrininim) županijskim izbornim rezultatom (16,51%), obje navedene županijske liste „planiraju“ nadmašiti i 20% županijskih glasova.

Kad smo već kod Petrine, spomenimo i to da će u Šibensko-kninskoj županiji doći do ponavljanja dviju nezavisnih platformi. Na prethodnim lokalnim izborima bila je, uz Nezavisnu Listu Stipe Petrine i LOZA nezavisnih lista (4,64%). Sada će se (pojačanoj) Petrininoj nezavisnoj listi suprotstaviti Most, ali prvenstveno oslonjen na članove nekadašnje LOZE, uključujući i kandidata za župana Ivicu Ledenka. Možda će to LOZI/Mostu ovaj put biti dovoljno za prijelaz praga. No, možemo očekivati i (samostalne) nezavisne liste izvan ove dvije platforme.

 

Primorsko-goranska županija i Rijeka

Primorsko-goranska županija nosi u sebi potencijal za najveće iznenađenje – mogućeg nezavisnog gradonačelnika Rijeke. No, nemojmo zaboraviti da su tu i dva nezavisna gradonačelnika (Ivica Knežević iz Delnica i Dražen Mufić iz Vrbovskog) te nezavisni načelnik Fužina (Marinko Kauzlarić). I ovdje očekujemo znatno šire županijsko udruživanje oko Burićeve županijske nezavisne liste, pa onda i neko dodatno općinsko iznenađenje (možda i s kojeg od otoka ove županije).

Osim županijske nezavisne liste okupljene oko Hrvoja Burića i goranskih grado/načelnika, ovdje je svoju listu najavio i Most. Moramo se zato pitati koji je potencijal Mostove liste u odnosu na ovu nestranačku nezavisnu listu? Najprije trebamo vidjeti koji je mogući potencijal okupljanja oko Mosta.

 

 

Most u Rijeci nema ozbiljnije infrastrukture, a u županiji još manje. Tako da anketnih 4,1% za grad Rijeku, može biti samo znak još nižeg postotka za županiju. Ne možemo navesti neke Mostove gradske/općinske liste koje imaju potencijal veći od 10% u svojim mjestima, a i takvih je samo nekoliko, pa ovaj Mostov pokušaj može biti u rangu onog zagrebačkog. Na zadnjim parlamentarnim izborima Most je u Rijeci bio na 7,90%, a u Viškovu (odakle su oba saborska zastupnika Mosta iz ove županije) rezultat je bio samo na 10,71% (čak je i Živi zid imao više glasova – 10,76%). Domaću „ekipu“ za parlamentarne izbore i kandidate na listi za VII. izbornu jedinicu, Most je imao i u Bakru, ali je rezultat bio slabašnih 6,54% (opet je Živi zid bio bolji – 8,71%). I to je za Most u toj županiji, manje-više, sve. Zato je najava riječke i primorsko-goranske Mostove liste neracionalna i uskostranačka.

 

Dvojba Mosta: stranačke liste ili okupljanje nezavisnih

Čini se da Most nezavisnih lista kombinira (od županije do županije) izlazak na izbore u obliku (djelomičnog) okupljanja nezavisnih lista na jednoj strani s klasičnim stranačkim formiranjem listi čak i kad nema na području neke županije ikakve ozbiljnije pridružene liste ili svoje podružnice, na drugoj strani. Da se razumijemo, i jedan i drugi model su legitimni, ali nose različite odluke i različite odnose prema (ostalim) nezavisnim listama, kako onima koje su bile u nekoj suradnji s Mostom, tako još više onima koje ni dosad nisu imale izraženu suradnju s Mostom. Pa tako, kao što Most ima pravo odabrati dominantno stranački model izlaska na izbore, tako i nezavisne liste imaju pravo udružiti svoje najjače snage izvan Mosta.

Posebno se ta dvojba tiče najjačih nezavisnih lista kojima Most kao predznak ne povećava, nego smanjuje izglede za najveće rezultate. Da je u Koprivničko-križevačkoj i Ličko-senjskoj županiji riječ o županijskim listama pod Mostovim imenom, uz iste nositelje, te liste ne bi imale šansu za pobjedu ili drugi krug. Most sa svojim nacionalnom pozicijom (ali i teretom) jednostavno liste na neki način „svodi“ po svoj „zajednički nazivnik“. Kao što slabim listama može malo podići rejting, tako ga najjačim listama može ozbiljno srušiti. Posebno to vrijedi za najjače liste u najvećim gradovima, odnosno više se to odražava na mjesta s više stranovnika, a manje na najmanje općine.

Umjesto koncentracije na mnoge manje gradove i općine, pa onda u obliku „zbroja glasova“ na županije, Most je bacio dosta „karata“ na velike gradove. Vjerojatno je zamka bila nacionalna anketa koja je pokazivala solidno treće mjesto s 8% popularnosti. Možda se vjerovalo da je to tek „start“, a da će slijediti još samo dodatni rast. Ali to nisu parlamentarni izbori. Tu se gleda „ime i prezime“, dakle, snaga i poruka samog kandidata.

HNS je Anku Mrak Taritaš na ulogu glavne Bandićeve izazivačice pripremao i godinu dana (ako ne i duže). Slično se pozicionirala i Sandra Švaljek, a na klupu joj se ubacio HSLS. Most o tome nije ni stigao razmišljati od silnog opterećenja participacije u dvjema vladama. Ali je onda, kad su se pred očima našli lokalni izbori, reagirao klasično stranački. Nacionalni rejting od 8% i pozicija treće nacionalne političke snage zvuči ti kao logična podloga za prijelaz praga u većini gradova i županija, pa tako i u gradu Zagrebu. I, ako se već nije pojavio neki zvučniji kandidat koji može isto što i Mrak Taritaš i Švaljek, čini se logičnim da „svojih“ 8% braniš s bilo kojim svojim stranačkim imenom. To je ionako rejting Mosta kao „branda“, a ne nekog pojedinog mostovca. Tako se čini(lo).

Ali, da je tome tako, Anka Mrak Taritaš bila bi na 4%, a nije, nego na barem 24%! Čak je i određeno podcjenjivanje birača kandidirati za grad Zagreb, kao golemu upravljačku mašineriju, osobu koja nema nikakvo iskustvo s bilo kakvim ozbiljnijim upravljanjem nekom respektabilnijom organizacijom.

I sad je Most u još jednom nezgodnom problemu. Grad Zagreb će se najviše pratiti. Za grad Zagreb najčešće će se raditi ankete i to za kandidate, a ne za gradsku skupštinu. A Most koji je računao s nacionalnim rejtingom i porukom da sigurno prelazi prag i u najvećim sredinama, sada će se morati nositi sa semaforom na kojem nemilosrdno piše 1,1%.

 


Kad sam komentirao posljednje zagrebačke ankete još tamo 4. travnja, blago sam i onako usput komentirao da bi Mostu bilo najbolje tiho se povući iz zagrebačkih izbora. Ne znam kako je to bilo primljeno u Mostu, no svakako je to ono što je tada bilo najbolje i najpragmatičnije učiniti. Sada se Mostu dogodio daleko teži udarac. Povukao se kandidat koji je, prema zadnjim relevantnim istraživanjima, imao gotovo deset puta veći rejting (iako je pitanje za koliko je on danas niži, jer je trend bio negativan), negoli je to rejting Mostova zagrebačkog kandidata.

Naravno, u odabranoj stranačkoj strategiji za lokalne izbore, sada te logika tjera da nabrzinu tražiš novog kandidata za Split, a ne da preispitaš i kandidaturu za Zagreb, pa je povučeš. Povlačenje, nakon splitskog, i zagrebačkog kandidata, Mostu sigurno izgleda kao potpisivanje kapitulacije i prije početka „bitke“. Zato će Most tražiti zamjenskog kandidata za Split, a neće povući zagrebačkog. A trebao bi povući – i riječkog!

 

 

Na jedini „koristan“ način tih će nekoliko postotaka moći iskoristiti Obersnel, kojemu je ta kandidatura najveći dar u trenutku kad mu anketni trend pokazuje put prema dolje. Možda se Obersnel time i potpuno okoristi, ako to zaustavi Burića u borbi za drugi krug, pa u „pripetavanje“ uđe kandidat HDZ-a koji i nema neke šanse pobijediti Obersnela. Most tako izravno radi za Obersnela, a protiv promijena u Rijeci. Samo je pitanje hoće li i taj „posao“ postati nebitan zbog pada u rubriku „ostalo“.

Možemo sada pogledati odnos glasova koje je Most dobio u četiri najveća grada na poslljednjim parlamentarnim izborima i rejting (za gradska vijeća) prema anketama za nove izbore, pa ćemo vidjeti kakav je trend u pitanju.

 

 

Vidimo da je trend u silaznoj putanji u svim primjerima (iznimka je samo RTL-ova anketa od 1. travnja prema kojoj je Miroslav Šimić na 11,1%). Ali vijećnike ionako donose samo liste za vijeća, a kad je riječ o tim listama (a onda i budućim vijećnicima) Most ih može očekivati u Osijeku i Splitu (iako još treba pričekati ankete nakon Pauletićeva odustajanja). No i u ta dva grada rezultati iznad 10% sada se čine nedostižni, a do prije nekoliko tjedana i sam Most bi ih smatrao podbačajem. U Zagrebu i Rijeci već i sam prag bi bio uspjeh ili barem bijeg iz potpunog poraza.

 

Usporedba Mosta s Laburistima

Odluka o kampanjama u najvećim gradovima i županijama bez kapilarne prisutnosti, a na temelju rejtinga stranke, nešto je što možemo nazvati „već viđenim“. Dovoljno je pogledati rezultate Laburista na prošlim lokalnim izborima. Oslonili su se na „brand“ i prešli su prag u 12 županija i dobili 40-ak županijskih vijećnika. Pa ipak, uza sve to, Laburisti danas gotovo da i ne postoje.

Iako su Laburisti lako prešli prag u Primorsko-goranskoj županiji (8,08%) i odlično zahvatili u biračko tijelo u samoj Rijeci (13,71%) – što je Mostu nedohvatljiv san – iako su u Osijeku bili na 8%, a u Zagrebu ostali tek malo ispod praga uhvativši 4,82% (što Most teško može dosegnuti), sigurno se Most ne bi volio uspoređivati s Laburistima u tim sredinama. Pa ipak, u tri od četiri velika grada Most zasad lošije stoji od potonulih Laburista. Jedino u Splitu (čak i bez kandidata za gradonačelnika) može biti uspješniji od Laburista. Ali sve je ispod svakog očekivanja Mosta još prije nekoliko tjedana. Teško da je Most želio da mu usporedba s Laburistima bude uopće referentna, a kamoli negativna u tri od četiri najveća grada.

 

 

Gdje je Mosta trebao imati prednost na lokalnim izborima 2017., u odnosu na Laburiste iz 2013.? Pa upravio u brojnim kompatibilnim nezavisnim listama s kojima je trebao nadoknaditi nedostatak vlastite mreže. Oslonac na postojeće i razgranate samonikle nezavisne liste mogao je, kad je u pitanju Most, lokalne izbore prebaciti iz nepotrebne koncentacije na nekoliko unaprijed izgubljenih velikih gradova u desetke i desetke malih gradova i općina te sinergijski u većinu županija s velikim, a ne tek prosječnim rezultatom čistog prijelaza praga. Ali suradnja je trebala podrazumijevati i kut gledanja iz pozicije najjačih nezavisnih lista, a ne samo Mosta.

Koliko god ime Most nešto značilo i nosilo glasova, kapilarna struktura u većini nije znatno razgranatija od one kojom su u većini županija raspolagali Laburisti. U slavonskim županijama postoji samo po nekoliko gradova/općina s Mostovim polupodružnicama. Ni u središnjoj Hrvatskoj nije puno bolje. Samo je još lošije u sjevernim županijama, kao i u Primorsko-goranskoj i Istarskoj. Vidljivo bolja za Most je (u odnosu na Laburiste) samo situacija u južnim županijama. Zato je Most, umjesto svojeg stranačkog „bildanja mišića“, mogao na izborima jednostavno podržati povezivanje nezavisnih lista. I dobiti win-win situaciju.

U suprotnom, ako se izbori planiraju kao stranački pokušaj lova na županijske vijećnike, mogao bi se i Mostu dogoditi efekt laburističkog praznog balona. Uz dodatni otklon najjačih autentičnih nezavisnih lista od Mosta, zbog „neprijateljskog preuzimanja“ terena na temelju prividnog imena okupljanja nezavisnih, a u biti bez ozbiljne namjere da ih se uvažava.

Ako nezavisne liste žele na ovim izborima postići maksimalnu županijsku sinergiju rezultata najjačih lista, jednostavno trebaju izvući sasvim logičan zaključak koji se nameće sam po sebi: okupiti nezavisne liste bez ikakvog stranačkog predznaka (pa i bez Mosta), kao što se to događa u Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj, Koprivničko-križevačkoj i još nekoliko županija. Ili će i na ovim izborima ostati „samostalni otoci“ u svojim općinama i gradovima, kao i dosad.

Ako pak Most želi postići maksimalan rezultat i poslijeizbornu korist, vjerojatno bi trebao odustati od velikih gradova (osim Osijeka i eventualno splitske gradske liste za vijeće), sjesti s najjačim gradskim/općinskim listama u svim županijama te podržati županijska okupljanja bez stranačkih prednznaka (uključujući i Mostovog), a „pod palicom“ upravo tih najsnažnijih autentičnih mjesnih nezavisnih lista.

Podijelite:Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someone