Reference

Isječci iz autorovih dosadašnjih istupa vezanih uz analize i projekcije rezultata parlamentarnih izbora

(osobni izbor)

 

 

 

 

Oko 10. listopada 2011. godine, dakle 55 dana prije parlamentarnih izbora održanih 4. prosinca, medijima i političkim strankama poslao sam opsežni tekst pod nazivom „Kako će izgledati Hrvatski sabor nakon 4. prosinca 2011. godine“. Na temelju rezultata prethodnih parlamentarnih izbora iz 2007. godine, kao i anketa o preferencijama birača iz rujna 2011. godine (puna dva mjeseca prije izbora!) pokušao sam iščitati trendove i kretanja mogućeg rezultata izbora ponudivši tablicu s realnim mogućnostima odnosa dvaju glavnih suparnika: HDZ-a s jedne strane i Kukuriku koalicije s druge strane. Na dnu tablice je stajalo: HDZ 45 mandata (bez dijaspore), a Kukuriku koalicija 80 mandata. Punih 55 dana kasnije stvarni rezultat je glasio: HDZ 44 mandata (bez dijaspore), a Kukuriku koalicija 80 mandata!

„Kuća ljudskih prava Zagreb“ objavila je u svojem „Izvještaju o stanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj“ za 2012. godinu, osvrćući se na kraj 2011. i parlamentarne izbore sljedeće: Ivica Relković smatrao je rezultat izbora izvjesnim ukoliko „…se oko HDZ-a ne okupi koalicija s tri-četiri relevantne manje stranke (ravnopravne Kukuriku koaliciji) ili ako se ne pojavi jedinstvena treća lista koja u svim izbornim jedinicama ne samo da prelazi nesigurni izborni prag (5%), nego i bitno grabi dvoznamenkasti postotak (dakle, 10 i više postotaka)… tada će D’Hondtova metoda pomesti male liste i Hrvatsku dovesti na rub dvotrećinskog ‘jednostranačja’. U sadašnjoj poziciji političke ponude i potražnje sve potkrepljuje takav scenarij.“ Njegova prognoza pokazala se točnom. Niti HDZ niti male stranke očito nisu pročitale njegovu analizu (Kuća ljudskih prava Zagreb, ožujak, 2013.).

Kao da su neki sa zakašnjenjem od četiri godine pročitali navedenu analizu, pa su se uoči parlamentarnih izbora 2015. stranke natjecale u tzv. „koalicijskom kapacitetu“, koji je 2011. godine nedostajao HDZ-u za iole ozbiljniju borbu s Kukuriku koalicijom. Ali ono što je podizalo rejting 2011.  ne znači da ga automatski podiže i 2015. godine. No, stranke u kojima očito nije bilo potrebe iščitavati neke nove trendove, odlučile su se za krajnje koalicijske neumjerenosti. Na „ljevici“ se pod okriljem SDP-a okupilo šest, a na „desnici“ pod palicom HDZ-a čak osam stranaka. No tražeći sinergiju tamo gdje je uopće nema Milan Bandić je završio na dvoznamenkastom broju od čak 14 stranaka, da bi jedva prešao prag i osvojio po jedan mandat u samo dvije od četiri zagrebačke izborne jedinice (gdje je nedodirljivi pobjednik lokalnih izbora!).

Prateći promijenu biračkog raspoloženja prema koalicijama (posebno na primjeru osmeročlanog „Saveza za Hrvatsku“ koji na izborima za europski parlament 2014. ne uspjeva doći do eurozastupnika), inzistirao sam da Most nezavisnih lista na parlamentarne izbore 2015. izađe isključivo sam bez ijednog koalicijskog partnera na izbornom listiću, iako je bilo nekoliko ponuda za koalicije. Razlog ću objasniti mjesec dana nakon izbora u razgovoru za Jutarnji list naglašavajući da se na izborima dogodila „minus sinergija“ velikog udruživanja stranaka te zaključujući: „Uvjeren sam da bi HDZ i SDP osvojili više glasova da na izbore izađu sami i preuzmu odgovornost, a ne s osam malih stranaka, koje onda traže ministarstva, agencije, pozicije, dok je pitanje koliko vrijede. Da, možemo reći da su ovi izbori svojevrsna prekretnica jer će se ubuduće velike stranke drugačije postavljati“ (Jutarnji list, 11. prosinca 2015.).

Provjeru nije trebalo dugo čekati. Prvi put je u Hrvatskoj pala jedna Vlada i izbori su se ponovili za manje od godine dana. HDZ je zbog vlastitog urušavanja imao sreću da nikome nije bio zanimljiv koalicijski partner, a i novo vodstvo je odmaknulo od sebe desni koalicijski spektar marginalnih stranaka, dok je SDP već zapečatio pobjedu svoje nešto izmijenjene koalicije. Ali dogodilo se točno onako kako sam najavio krajem 2015. godine, a onda to u tjednu uoči izbora – dok su još uvijek svi drugi očekivali pobjedu lijeve koalicije – još otvorenije potcrtao u razgovoru za Globus (9. 9. 2016.) izjavom „HDZ će sam imati 60 mandata“. Na kraju je HDZ dobio 61 mandat i samostalnim izlaskom na izbore nadjačao cijelu Narodnu koaliciju.

Ali nije to najavljeno samo nekoliko dana prije izbora, nego još u trenutku HDZ-ova anketnog sunovrata u svibnju 2016! Evo navoda: „I znate čega neće biti na sljedećim izborima? Neće biti trakavica koalicija, jer su obje velike stranke ušle u takvu poziciju da im za rejting uopće više ne pomažu, nego odmažu male prilijepljene stranke. Uzmu ti 3, 5 ili 10 mandata, a same ne bi prošle ni frtalj praga. HDZ bi u slučaju ovakve koalicije čak imao manji postotak nego samostalno! To je napokon dobar paradoks uhljebničkih koalicijskih gusjenica“ (Slobodna Dalmacija, 16. 5. 2016.).

HDZ je silom prilika, možda zbog pada jednog i izbora drugog predsjednika stranke, neizvjesne budućnosti u kampanji ili odluke novog vodstva, zapravo svejedno iz kojeg razloga, ušao u izbore (gotovo) samostalno, uz neke male iznimke po izbornim jedinicama. I što se dogodilo? Pobjeda nad lijevom koalicijom. Milanović s druge strane, očekujući sasvim laganu pobjedu, uopće nije propitivao treba li mu ili smeta koalicija sa strankama koje nagrađuje nezasluženo velikim brojem mandata. Baš kao u navedenom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju, jednoj je stranci darovao 9, a drugoj 5 mandata,koje one ne bi ni u kakavim drugim kombinacijama ostvarile.

A evo i dijela izjave iz Globusa vezane za SDP: „Sada potpisujem da bi SDP samostalno imao ovih istih šezdesetak mandata bez ijednog koalicijskog partnera i daleko čišću i uspješniju kampanju. O ‘minus sinergiji’ ponovo sam progovorio u proljeće ove godine, a posebno u Jutarnjem listu od 11. lipnja kada sam najavio da će male stranke jednostavno nestajati i da će prag prijeći samo nekoliko lista. Sva istraživanja sada to potvrđuju. Zapravo, osim regionalnog IDS-a samo su tri liste stabilne: SDP-ova, HDZ-ova i Mostova. Kažem SDP-ova, jer Narodna koalicija nema nikakav koalicijski potencijal i sav rejting dobiva samo na leđima SDP-a“ (Globus, 9. 9. 2016.).

Nakon izbora Jutarnji list donosi osvrt iz koje izdvajamo sljedeće:

„Nikad dosad treća opcija po snazi nije ni približno obranila rezultat s prethodnih izbora. Nisu to postigli ni Budišini liberali, ni Tomčićevi ‘seljaci’, ni Đapićevi ‘pravaši’, ni Lesarovi ‘laburisti’. A nisu ni približno proživljavali kampanju kakvu proživljava Most.

Nikad se dosad dvije najjače stranke nisu u kampanji osvrtale na trećeg, nego samo jedna na drugu. Nikad dosad male stranke nisu napadale trećeg, nego jednu od dvije najjače stranke.

Nikad se dosad nije proizvodilo toliko javne galame oko trećeg kao krivca za sve u državi kao sada. I nikad dosad treći nije zapravo dobio priznanje da je u očima svih – prvi, pa makar imao i 12 ili 13 mandata. Nikad dosad nije 12 ili 13 mandat a predstavljalo problem kao što je to sada.

I usprkos svemu, Most se stabilno drži. Prvi put treća opcija ima šanse ponoviti rezultat – izjavio je u intervjuu za tjednik Globus pet dana uoči izbora strateg i analitičar Mosta Ivica Relković.

Upravo je Relković prvi analitičar koji je nakon izbora 2015. godine u Jutarnjem listu predvidio da će se na novim izborima dogoditi tzv. minus sinergija, odnosno da će HDZ i SDP samostalno stajati bolje nego u koalicijskim kombinacijama. To se na ovim izborima zaista dogodilo: HDZ je sam osvojio sedam mandata više od SDP-a koji je na izbore izašao s brojnim koalicijskim partnerima.

(…)

Nazivali su ga Petrovljevim “savjetnikom iz sjene”, “mistikom”… No, Relković se nikad nije “skrivao”, a u intervjuima koje je dao za Jutarnji list i Globus prilično precizno je predvidio nove trendove na hrvatskoj političkoj sceni.

(…)

U vrijeme izbora 2007. i 2011. godine počeo se baviti analizama izbornih rezultata.

Uoči ovih izbora Mostov analitičar u intervjuu za Globus opet je prepoznao političke trendove i u predizbornom tjednu rekao: – HDZ će sam imati 60 mandata“ (Vanja Nezirović, Jutarnji list, 13. 9. 2016.)

I na kraju, evo i jedan osvrt na mogući rezultat Mosta na novim parlamentarnim izborima, nakon pada Vlade. Kad su mnogi politički analitičari predviđali neuspjeh Mosta na ponovljenim izborima, najavio sam stabilizaciju Mostova biračkog tijela i ponovni prijelaz praga u svim izbornim jedinicama: „Most je zbog hrabrosti sudjelovanja u izvršnoj vlasti stekao određeno vlastito biračko tijelo u kojem više ne dominiraju protestni birači. U vašem istraživanju svaki se put naglašavala tablica koja pokazuje koliko je Mostovih birača i dalje za Most, a kome odlaze oni preostali. I gotovo u svim izbornim jedinicama je samo jedna trećina bivših Mostovih birača i dalje bila za Most dok suostali promijenili izbor ili se pasivizirali. No, Most je privukao nove birače, jer bi inače bio na 4 posto, a ne na7-8 posto. To je za novu opciju golemi kapital – prijelaz praga u svim izbornim jedinicama na glasovima vlastitih proaktivnih, a ne više protestnih birača“ (Jutarnji list, 11. lipnja 2016.).

I sada, nakon analiza, praćenja i projekcija nekoliko ciklusa parlamentarnih izbora prvi put ćemo, iz dana u dan, pokušati u Hrvatskoj pratiti one najkompleksnije izbore – lokalne izbore 2017. – i to s koncentracijom na najnepredvidljiviji politički fenomen: nezavisne liste.

 

Ivica Relković