NEZAVISNI I MOST – ANALITIČKI DOKAZ O DVIJE DIJAMETRALNO SUPROTNE STRATEGIJE

By | 20. ožujka 2018.

 

Hrvatska je javnost upoznata s činjenicom da se kao politički analitičar kapilarno i precizno bavim praćenjem lokalnih izbora, a posebno razvojem nezavisnih lista u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa. U tom smislu je i pokrenut blog “Besplatna politika” upravo uoči posljednjih lokalnih izbora. Također je poznato da sam predviđao potpunu kapilarnu promjenu na tim izborima, što se zatim na lokalnim izborima i dogodilo. Uostalom, na ovom se blogu nalaze objave s datumima prije i usred samih lokalnih izbora, pa je sve provjerljivo. Isto tako je poznato da sam na temelju tih praćenja mogao vrlo precizno procjenjivati dubinske lokalno-izborne trendove koji traju već nekoliko ciklusa. Zbog svega navedenoga vjerujem da će svima biti očekivano i to da današnja objava koju stavljam pred javnost nije nastala u posljednjih nekoliko dana, nego da sam ove podatke znao odmah nakon izbora.

Namjeravao sam ove, i još neke zanimljive aspekte i rezultate lokalnih izbora, objaviti u završnoj “studiji” u trenutku kad se blog transformira u političko-analitički portal, ali razna javna nagađanja u kojima se novonastala Udruga nezavisnih konkurentski uspoređuje s Mostom (čak s podrazumijevanjem njezinog podređenog odnosa prema Mostu), traže da se paušalnim zaključcima u javnosti suprotstave stvarne brojke i realni odnosi.

Kad je u pitanju Udruga nezavisnih, bilo je za očekivati da će doći do umrežavanja tako kapilarno rasprostranjenih nezavisnih lista. Neobično bi bilo da do umrežavanja nije došlo. Naravno da to povezivanje simpatiziram. Naravno da to nisam skrivao niti uoči niti tijekom praćenja posljednjih lokalnih izbora. I niti u jednom trenutku nisam namjeravao svoj savjetodavni potencijal skrivati od nezavisnih – pa zato se blog i zove “besplatna politika”!

U analizi (koja je, djelomično ažurirana, objavu čekala punih deset mjeseci) pokazat ću da nezavisni i Most niti mogu biti zajednički projekt Mosta kao stranke-platforme, niti je udruživanje nezavisnih motivirano suprotstavljanjem Mostu. Most je u svemu tome nebitan.

Kad se Most u javnosti samoproglašava “platformom nezavisnih” medijski se to dalje prenosi kao samorazumljivo. Nitko, tko to dalje prenosi, ne postavlja pitanje što to zapravo znači i tko tu “platformu” čini te koja je njezina relevantnost u odnosu na ukupni rezultat nezavisnih kao statistički druge lokalne opcije u Hrvatskoj. A kad se pojavila nekakva nova organizacijska forma nezavisnih (udruga), onda je “logično” (smatraju neki) da se to nešto novo (i vjerojatno još “nedoraslo” ili nenaraslo) suprotstavlja dosadašnjoj “snažnoj” nacionalnoj Mostovoj “platformi nezavisnih”, aspirirajući zauzeti njezinu bazu i poziciju (novi-a-manji uskače u prostor starijeg-i-većeg). No, realnost odnosa snage i veličine Mosta i nezavisnih uopće nije takva. Niti su Udruga nezavisnih i Most upućeni na istu politiku.

Udruga nezavisnih okuplja najbolje nezavisne liste za lokalnu komunalnu politiku (i nema se potrebe preslikavati na nacionalnu), a Most je stranka usmjerena na državnu politiku (i nema nikakve relevantne lokalne potencijale na temelju kojih bi ijednom, pa i najmanjem lokalnom načelniku donosila ikakvu korist).

“Tezu” da su nezavisni udruga koja namjerava “grickati” poneki postotak rejtinga Mosta, može plasirati samo onaj (Most) tko se sam boji vlastita rejtinga ili oni koji nisu ni zavirili u rezultate posljednjih lokalnih izbora.

Budući da statistiku koju ovdje iznosim imam pred sobom od svibnja 2017. bio bih neozbiljan – dokazat će brojke – da nezavisnima savjetujem umrežavanje radi nekakvog kopiranja (za nezavisne marginalnog) Mosta. Isto tako udruženi nezavisni ne mogu biti ničija “rezervna opcija” – ni HDZ-a, ni SDP-a – jer je njihov kapacitet i trend takav da dvjema najjačim opcijama mogu biti samo najrelevantniji konkurenti na lokalnim razinama, a partneri na relaciji lokalna – državna vlast. A tko je u kojem trenutku državna vlast odlučuju birači.

Udruga nezavisnih kao logičan korak međusobnog prepoznavanja do sada nepovezanih gradonačelnika i načelnika ima sasvim racionalnu podlogu i prilično jasne komparativne prednosti u odnosu na izolirani politički život zasebnih “nezavisnih otoka”. Racionalni argumenti upućuju i na to da lokalna politika kao dominantno komunalna može krenuti kvalitetnije rješavati primarne potrebe građana ne čekajući okončanje velikih nacionalnih rasprava. Naravno, bude li to rađeno na što višoj razini političkih standarda (posebno fiskalne odgovornosti), “zaraza” će se zbog pritiska javnih očekivanja indirektno dizati i na više upravljačke razine. Sve to ne samo da ne uključuje nužnost kopiranja Udruge nezavisnih u formu stranke, nego bi njezino pretvaranje u stranku upravo onemogućilo njezin pravi potencijal pozitivnog utjecaja, posebno na “komunalnu” političku razinu u Hrvatskoj.

Svatko tko iole razumije kakvu poruku daje već sama statistika kao skup činjenica, a još više onaj tko iz tih podataka zna iščitati određene trendove, razumjet će zašto je nezavisnima prednost njihovo vlastito povezivanje s jednakim odmakom od svih stranaka i bez stvaranja vlastite. A da pri tome ostanu otvoreni na horizontalnu suradnju sa svima koji to žele isključivo na projektnoj razini, uz jednaku otvorenost i na vertikalnu suradnju sa zatečenim obnašateljima viših razina vlasti, ma kojeg oni političkog predznaka bili. Onom, pak, tko s jedne strane docira nezavisnima što oni politički trebaju ili ne trebaju biti, a s druge se strane hvali nekakvom potporom tim istim nezavisnima do razine svojeg ekskluzivnog prava, nezavisni trebaju javno otkazati “usluge” takve promocije. To im, točno tako statistički izrečeno, savjetuju hrvatski birači. Samo sve to treba posvijestiti kroz brojke s posljednjih lokalnih izbora.

Napokon je u Hrvatskoj došlo vrijeme – upravo zahvaljujući samim nezavisnima – kad niti najjače stranke (kako koja u kojoj županiji!) ne mogu računati na terensko “mobingiranje” nezavisnih, nego na uvažavajuću korektnost. I to nezavisni trebaju nuditi i HDZ-u i SDP-u. Ona strana koja to ne shvati, pa se odluči za omalovažavanje ili pokušaj podvrgavanja nezavisnih sebi, učinit će ozbiljnu taktičku pogrešku – osim što će samo još više kapilarno gubiti od nezavisnih, odbijat će ih od sebe i za bilo kakvu buduću kooperativnost. I to ne kažem kao “insider” u obliku “prijetnje”, nego kao analitičar koji poznaje prirodu nastanka većine nezavisnih.

Valja uvažavati činjenicu da su kritična masa koja je bila potrebna za pokretanje udruživanja snaga razbacanih nezavisnih lista i procesi njihova sazrijevanja u smjeru zajedničke svijesti o povezivanju završeni. Nezavisni su “sjeli” za zajednički stol. I sigurno će dalje djelovati koordinirano. A nebitno je hoće li netko pojedinačno ostati “po strani”.

Moja uloga kao savjetnika zapravo je uloga “aktivnog promatrača” koji je prvi pokazao prstom u njih same i rekao “pa vi postojite – i to ne više tek kao statistički podatak, nego kao entitet”. Iako hoću i mogu pomoći i ponekim dodatnim savjetom (i neću pobjeći ni od jednog poziva koji dođe od strane udruge ili pojedinih nezavisnih lista), moja uloga vezana uz Udrugu nezavisnih može i danas završiti – bez ikakve štete za samu udrugu. A to je bio glavni organizacijski cilj osnivača – formirati tijelo koje neće ovisiti ni o lideru ni o dnevnopolitičkim odnosima. Hoće li se pridružiti ovaj ili onaj gradonačelnik ili nezavisna lista u idućih mjesec ili dva, irelevantno je. To je već sada treća komunalno-politička mreža koja ima kapilarnu rasprostranjenost po cijeloj Hrvatskoj. Mreža koja ima gradonačelnike i načelnike u gotovo svim županijama. Osim HDZ-a i SDP-a, to u samostalnoj Hrvatskoj ni u jednom trenutku nitko treći nije imao. Udruženi nezavisni su – kad su uzme u obzir i smjer trenda – već sada terensko-lokalna ravnopravna opcija SDP-u. A za razliku od političkih opcija koje su pretendirale postati “treće” preko nacionalne pozicije, pa se sve raspadale kao prazni “baloni” (i baš je to poučak nezavisnima da ne trče na nacionalnu razinu kako bi postali – “balon”), udruženi nezavisni sada egzistiraju kao činjenica (a ne prazna čahura) jedne od samo tri mreže koje kapilarno pokrivaju cijelu Hrvatsku. Četvrte nacionalno rasprostranjene platforme – nema.

 

Usporedba nezavisnih i Mosta: pobjednici i gubitnici

Zbog povećanog interesa javnosti iznosimo usporedbu Mosta kao stranke (“oznake”, “markice”, “branda”) i nezavisnih kandidata i lista, pa će svatko moći zaključiti je li Most na lokalnim izborima bio platforma nezavisnih i može li to uopće biti a da im istodobno ne bude uteg.

Kad govorimo o “kapilarnoj” nasuprot nacionalnoj razini, govorimo o gradovima i općinama. Ne govorimo o županijama. One su “nešto između”. Županijski rezultati nisu nikakav dokaz terenske prisutnosti, jer je moguće da stranka koja nema nijednu jedinu podružnicu, pa onda niti jednu jedinu gradsku ili općinsku listu, osvoji 5-10% glasova na županijskoj razini samo na temelju nacionalnog rejtinga (a taj prosječni rezultat za budućnost je više teret no prednost – to je poučak Laburista). Zato, ako netko želi biti stranka-platforma za nezavisne, korektno je staviti “karte (ili brojke) na stol” i testirati međusobnu komparativnu kapilarnu prisutnost i (ne)kompatibilnost.

Krenimo stoga s brojkama.

Most je na lokalnim izborima imao 43 liste za gradska ili općinska vijeća (32 grada i 11 općina). Paralelne kandidate za gradonačelnike i načelnike imao je u 26 gradova i 8 općina, dakle, ukupno njih 34. Kad dodamo i grad Zagreb (sa statusom županije), onda je to 35 gradova i općina s paralelnim listama. Dodatnog kandidata (bez liste) imao je još u Drnišu. Ukupno je, dakle imao 36 kandidata. To čini tek 6% ukupnog broja gradova i općina, pa je logično da Most kao treća parlamentarna stranka koja za politički rad svojih zastupnika, uz plaće, mjesečno dobiva i 450.000,00 kuna, nije trebao imati nikakvih problema da “snagu” kojom se nedavno pohvalio organizacijski tajnik (a nije valjda nastala u zadnjih nekoliko tjedana?!) pretoči u ozbiljne pripreme tih par desetaka gradova i općina (a o takvim sredstvima za kampanje samonikle i samofinancirajuće nezavisne liste mogu samo sanjati).

Kakvim je rezultatima takav Mostov potencijal završio, pogledat ćemo sada na temelju usporedbe uspjeha Mostovih i nezavisnih kandidata.

 

MOST

NEZAVISNI

POBJEDE

0

Most pod svojim imenom na lokalnim izborima nije pobijedio niti u jednom jedinom gradu i općini.

POBJEDE

95

Nezavisni su kandidati pobijedili u 91 gradu i općini, a kad se u obzir uzmu i kandidati koji su ujedno bili nositelji stranačkih lista, onda je taj broj 95.

0

Logično, Most nije ostvario nijednu izravnu pobjedu na lokalnim izborima.

51

Nezavisni kandidati pobijedili su u 51 gradu i općini već u prvom krugu.

2 – 0

Samo dva kandidata Mosta (Metković i Vinkovci) ušla su u drugi krug. I oba su izgubila.

64 – 44

U drugi krug su ušla još 64 nezavisna kandidata te ostvarila još 44 pobjede.

 

Tablica govori više od bilo kakvih drugih riječi. Most nije na lokalnim izborima odnio nijednu jedinu pobjedu, a imao je 36 kandidata – 36 pokušaja. Samo je dvaput prišao tako blizu, ali i ostao tako daleko od pobjede. Zašto? Zbog koalicijsko-glasačkog “auto-limita”. Most je samoga sebe kastrirao od moći privlačenja maksimalnih anti-glasova svojeg konkurenta. Most nije magnet biračima kojima ni suprotstavljenost svojem najžešćem političkom suparniku nije dovoljan argument da izađu u drugi krug dati glasove “trećem” kad ostanu bez svojega kandidata (samo da bi taj “treći” pobijedio njihova ključnog suparnika).

Naravno, kažemo da Most nije imao nijednog pobjednika na izborima, iako je sada kao saborski zastupnik na “platformi” Mosta gradonačelnik Vrgorca, Ante Pranić, koji je, da javnost zna paradoks, još uvijek predsjednik jedne druge političke stranke pod čijim je nazivom i izašao na izbore u Vrgorcu – Nezavisna lista mladih – a čije su liste bile i u Solinu i Drnišu (gdje su oni i Most imali protukandidate!). Tu je možda i Ljubica Ambrušec koju Mostovci gotovo i ne spominju, jer bi “nabrajanje” možda tu i stalo, pa se razotkrilo kao prilično prazan skup. Jer, primjerice, već za načelnika Tompojevaca Zdravka Zvonarića nikada nismo ni čuli da je na “platformi” Mosta.

Uza sve napore, od devedesetak nezavisnih gradonačelnika i načelnika, jedva smo jednog gradonačelnika i jednu načelnicu našli na toj “platformi”, no nijedno od njih nije na izbore izašlo pod oznakom Mosta. Moramo napomenuti da su nezavisni pobjednici sve svoje pobjede ostvarili bez Mosta, a ponekad i usprkos Mostu. Naime, i u Kninu i u Donjem Miholjcu, nezavisni pobjednici imali su protiv sebe, uza sve druge stranačke liste, i konkurentske stranačke liste Mosta s dometom izbornoga praga.

 

Nezavisni su najjači kad su – nezavisni

Iz statističkih podataka, jasno je vidljivo da Most – jednako kao i svaka druga stranka – nema a ma baš nikakve veze s nezavisnim listama i njihovim izvrsnim rezultatima. Svaki pokušaj Mosta da se javno okoristi uspjehom nezavisnih tako je samo kontinuirani dokaz njihova potpunog nepoštivanja tih istih nezavisnih gradonačelnika i načelnika.

Ako Most kao politička stranka, angažirana u svoje “ratove” i s vladajućima, a nerijetko i s ostalim oporbenim opcijama, želi u te vlastite bitke uvlačiti i nezavisne, onda ovi trebaju znati da će sitne “pobjede” na svoj konto knjižiti Most, a njima ostavljati samo terete za sutrašnje poraze. I to bi se dogodilo isto tako da nezavisne pokuša u svoje ruho zaogrnuti i Živi Zid i HSS i HNS i SDP i HDZ… Dakle, korektan odnos prema svima, projektna suradnja sa svima koji to žele (i mogu), ali “dres” ničiji nego svoj – to je formula djelovanja udruženih nezavisnih.

Naveli smo podatak da je Most imao 36 kandidata za gradonačelnike i načelnike. Ako su samo dva kandidata ušla u “pripetavanje”, gdje su završili ostali? Pogledajmo.

 

MOST

NEZAVISNI

DRUGA MJESTA

8

Osim dva ulaska u drugi krug (Metković i Vinkovci), Most je imao još dodatnih šest drugih mjesta (Opuzen, Kula Norinska, Zažablje, Klis, Skradin i Vrpolje), ali su ih protivnički kandidati (HDZ-a!) pobjeđivali već u prvom krugu. Ukupno je to 8 drugih mjesta.

DRUGA MJESTA

112

Zajedno s kandidatima koji su ušli u drugi krug, ali nisu pobijedili (20), nezavisni su ostvarili još 92 druga mjesta, ukupno 112.

 

Možda je tvrdnje Mosta o snazi platforme mogla potkrijepiti barem ova tablica, ali ona je jednako porazna kao i prethodna. Čak je i tih dodatnih šest drugih mjesta (bez ulaska u drugi krug) samo dokaz da Most relevantno ne postoji izvan Doline Neretve. Naime, od tih dodatnih šest mjesta čak su tri (uz sam Metković) u Dolini Neretve – grad Opuzen i dvije male općine (Kula Norinska i Zažablje). A onda ostaju tek još jedan grad u Šibensko-kninskoj (Skradin), jedna općina u Splitsko-dalmatinskoj (Klis) i jedna u Brodsko-posavskoj županiji (Vrpolje). To je čisti statistički dokaz nepostojanja terenske kapilarne mreže Mosta.

Nasuprot tome opet je impozantan broj od stotinjak gradova i općina (ako i tu izuzmemo nekoliko situacija gdje su bile “miješane” stranačke liste i nezavisni kandidati) u kojima su nezavisne liste zauzele drugo mjesto. I nije neki problem predvidjeti da će na sljedećim lokalnim izborima znatan dio tih nezavisnih lista “napadati” pobjedu, dok će Mostove liste padati prema njegovom prosječnom rejtingu.

Kad gledamo na potencijal drugoplasiranih, nezavisnima je drugo mjesto odskočna daska za prvo (primjerice, dvije trećine onih koji su ušli u drugi krug, pobijedili su na kraju), dok je Mostovim kandidatima drugo mjesto maksimalan doseg s kojeg gledaju prema dolje. A za taj “put prema dolje” nije kriv slab kapacitet kandidata, nego obrnuto – limitirajući moment Mosta. Vjerojatno će se zauvijek pitati Darko Posarić (Vinkovci), jedini kandidat Mosta koji je ušao u drugi krug izvan Metkovića, bi li u tom drugom krugu pobijedio da je bio “čisti” nezavisni kandidat.

Idemo dalje s brojkama. Pogledajmo kao zadnja uspješno-relevantna postignuća, još i one dodatne rezultate iznad 10%.

 

MOST

NEZAVISNI

DODATNI REZULTATI IZNAD 10%

4

Bez ijednog pobjednika te uz osam drugoplasiranih kandidata, rezultate iznad 10% kandidati Mosta imali su u još samo četiri mjesta: Sinju, Čepinu, Virovitici (koalicijski) i Oriovcu. Sve drugo su rezultati ispod 10%!

DODATNI REZULTATI IZNAD 10%

78

Uz 95 pobjednika, 112 drugoplasiranih, još je bilo 78 nezavisnih kandidata s rezultatima iznad 10%.

 

Da bi nešto bila platforma za okupljanje nezavisnih iz praktično svih županija, trebaju postojati barem nekakvi tragovi mreže po cijeloj Hrvatskoj onoga tko se nudi kao platforma. Most, uz dosad navedene rezultate drugih mjesta, pri tome 50% koncentriranih u Dolini Neretve, ima u cijeloj Hrvatskoj još samo četiri rezultata iznad 10%!

Jedan od tih “trećerangiranih” rezultata je u Sinju, gdje lista Mostova saborskog zastupnika Mire Bulja, pojačana s nekadašnjim saborskim zastupnikom Joškom Kontićem, nije uhvatila ni drugi krug.

U Virovitici je na izbore izašao “Mostov” koalicijski kandidat s jednom marginalnom strankom, što samo po sebi znači da je Most taj koji se nekome “prikačio” (zbog tuđeg, a ne svojeg, lokalnog biračkog tijela).

I na kraju, rezultati kandidata u Čepinu i Oriovcu posljednji su u tom malom nizu koji su nadišli opeterećujući nacionalni rejting Mosta.

Trebamo znati da su svi rezultati ispod 10% u svojim “selima” čak i za anonimne nezavisne liste znak marginalnosti, a kamoli za treću nacionalnu opciju po broju saborskih mandata. Kad takve rezultate ostvare stranačke liste – i time se hvale – onda je to izravan dokaz stranačke, a ne nezavisne logike (jer se nezavisni takvim rezultatima, preko kojih im njihovi “susjedi” poručuju da ih ne žele, nemaju pred kim pohvaliti).

Vidimo da su, osim Vinkovaca i Sinja, ta širenja iz Metkovića po Hrvatskoj, zahvatila samo nekoliko manjih mjesta sporadično razbacanih u nekoliko županija.

Ako sve rezultate iznad 10% smatramo uspješnima za Most, jer je to iznad njihovog prosječnog nacionalnog rejtinga, onda pogledajmo i konačnu kumulativnu tablicu svih takvih rezultata – i Mosta i nezavisnih.

 

MOST

NEZAVISNI

UKUPNI REZULTATI IZNAD 10%

12

Ukupni broj Mostovih kandidata s rezultatima iznad 10% je 12.

UKUPNI REZULTATI IZNAD 10%

285

Ukupan broj nezavisnih kandidata s rezultatima iznad 10% je 285.

 

Početna tablica pobjednika (0:95) i ova završna (12:285) jednostavan je “statistički zaključak” da su sve insinuacije o nekakvom realnom rivalitetu nezavisnih prema Mostu samo plod potpunog neznanja rezultata lokalnih izbora. A taj rezultat sliči na “košarkaški” omjer “dream teama” s jedne i amaterske niželigaške ekipe s druge strane. Samo bi netko tko to ne zna mogao “savjetovati” nezavisnima da se “hrvaju” s Mostom u potpuno nepotrebnoj borbi. Most za nezavisne može biti samo jedna od 180 stranaka koja se za svoj politički život treba boriti sama, kao i sve druge stranke, bez parazitiranja na njihovu uspjehu. S druge strane, svaki nacionalni uspjeh (ili neuspjeh) Mosta, nezavisnima nije “ni u džep ni iz džepa”. Bude li Most nacionalno vladajuća stranka (samostalno ili koalicijski), nezavisni trebaju i mogu s njime u isti odnos kao i sa svakom vladajućom opcijom – kohabitaciju. Baš kao i sa svakom drugom Vladom.

 

“Susjedi” gubitnici upravljali bi “susjedima” pobjednicima

Pogledajmo na kraju i podatke o svim preostalim Mostovim kandidatima ispod 10%, koji su u granicama njihovog prosječnog nacionalnog rejtinga. Ti rezultati samo pokazuju da je Most na lokalnim izborima primijenio klasičnu stranačku filozofiju sastavljanja lista, kadroviranjem stranačkih sljedbenika i “akvizicija” iz drugih limitiranih bivših stranaka. I sad bi oni trebali biti jamstvo pobjedničkim gradonačelnicima i načelnicima da će im Mostova “platforma” osigurati infrastrukturu i sve pogodnosti trećepozicionirane parlamentarne opcije!?

Evo te Mostove mreže potvrđene na lokalnim izborima: Zadar (koalicijski s Akcijom mladih, 9,52%), Dubrovnik (9,35%), Osijek (9,18%), Korčula (9,07%), Samobor (8,18%), Velika Gorica (8,15%), Popovača (7,96%), Kutina (7,49%), Našice (6,94%), Pirovac (6,76%), Split (6,60%), Dugo Selo (6,44%), Šibenik (6,13%), Karlovac (5,57%), Rijeka (5,57%), Petrinja (5,41%), Donji Miholjac (5,30%), Cestica (5,24%), Jastrebarsko (5,02%), Đakovo (4,88%), Sisak (4,73%), Zaprešić (3,96%). Dodajemo tu i Drniš gdje je Most nije imao listu, nego samo kandidata (8,44%) i Zagreb, koji ima status županije (1,88%).

Iz ovih rezultata jasno se vidi preslikavanje nacionalnog rejtinga koji na lokalnoj razini ne predstalja nikakav relevantan rezultat. Takve rezultate ozbiljniji nezavisni kandidati smatraju podbačajem, a u srednjim i manjim mjestima i debaklom.

Slične rezultate kao kandidati postigle i liste za vijeća, a izdvojit ćemo samo one koje nisu ni prešle izborni prag: Zagreb (4,93%), Varaždin (4,87%), Karlovac (4,80%), Bjelovar (4,51%) i Slavonski Brod (4,11%).

A među kandidatima i nositeljima su i Miroslav Šimić (saborski zastupnik i član predsjedništva Mosta), Robert Podolnjak (saborski zastupnik i član predsjedništva Mosta), Marko Sladoljev (saborski zastupnik), Maro Kristić (bivši saborski zastupnik), Petra Mandić (koordinatorica)…

Kada autentični nezavisni kandidat dobije 5% u velikom gradu, to je jedno, a kada to postigne kandidat treće parlamentarne opcije, tada se nameće pitanje bi li on bez stranačkog predznaka uopće dobio i 1% na svoje vlastito ime? To pitanje stoji nad svakim kandidatom čiji je rezultat ispod razine nacionalnog rejtinga njegove stranke. I to nije nikakvo pretjerivanje. Sjetimo se do koje je razine javnost spustila prethodnog nacionalnog favorita rejtinga, bivšeg predsjednika Ivu Josipovića.

Zanimljivo je pogledati i izravne “okršaje” Mosta i recentnih izvornih nezavisnih lista u mjestima u kojima su bile jedna drugoj konkurentske. U Donjem Miholjcu Most je osvojio 6,24% (kandidat 5,30%), dok je nezavisna lista Gorana Aladića ostvarila relativnu pobjedu s osvojenih 33,52% (kandidat 36,25% u prvom krugu). U Kninu je Most uzeo 5,27%, dok je lista nezavisnog Marka Jelića osvojila 35,05% (a on kao kandidat 48,66% u prvom krugu). U Rijeci je Most osvojio 6,62% (kandidatkinja 5,57%), a nezavisna lista Hrvoja Burića 10,92% (a Burić kao kandidat 17,66% u prvom krugu). U Varaždinu je čak i lista procesno opterećenog Ivana Čehoka osvojila šest puta više (28,98%) od Mostove (4,87%), a on sam kao kandidat još i više (41,09% u prvom krugu). U Sinju je lista Mosta predvođena Mirom Buljom (24,19%) ostala ispod nezavisne liste Stipislava Jandrijevića (28,73%), a kandidat Mosta Joško Kontić (21,94%), još je bio slabiji od nezavisne Kristine Križanac (31,83% u prvom krugu), jer je ona u odnosu na svoju listu išla prema gore, a on prema dolje.

Iako se na prvi pogled čini da nam je bila namjera pokazati kako su nezavisne liste bile jače od Mostovih, to nije bio ključni razlog. Postoji, naime, još jedan poučak koji intuitivno znaju svi koji kreiraju nezavisne liste. Pravilo je da kandidat treba biti jači od liste. On “vuče” listu.

Naime, nezavisne liste, iza kojih ne stoje stranačke mašinerije i financijske blagodati (pa i Mostovih 450.000,00 kuna mjesečnih stimulacija za političko djelovanje), oslanjaju se na “ime i prezime”, na integritet nositelja. Kod stranaka zna biti obrnuto. Kandidat se nerijetko “šlepa” uz stranku, odnosno, snagu mu daje stranački predznak, a ne nužno njegov osobni ugled (poznata je ona “uzrečica”: “da HDZ u našem mjestu kandidira i banderu, ona bi pobijedila”). A u slučaju kadrovski praznih stranaka, kandidat (“izmišljen” uz jednu jedinu “kavu”) najčešće vuče stranku prema dnu i osobno ne doseže čak ni njezin rejting.

Primijenimo to pravilo na gornje primjere. I Goran Aladić i Marko Jelić (još i više), pa čak i Hrvoje Burić i Ivan Čehok, pa na kraju i Kristina Križanac, osobno postižu veći rezultat od liste i na neki je način “nose”. Valja dodati i činjenicu da je na lokalnim izborima često više lista nego kandidata, pa je mogućnost da svaki solidan kandidat osvoji više glasova od liste izvjesna. Među pobjedničkim nezavisnim kandidatima to je pravilo. Od 95 kandidata samo ih je 7 (7%) imalo identičan ili neznatno niži rezultat od svojih lista. A od onih 285 kandidata s rezultatom iznad 10%, samo je njih 17% bilo slabije od svojih lista.

Kako stvar stoji s Mostovim kandidatima? Kakav tu odnos snage kandidata u odnosu na listu očekujemo?

Evo što nepogrešivo kaže statistika: Most je, naveli smo, imao paralelne liste za vijeće i kandidate u 35 gradova i općina (uključujući i grad Zagreb). Čak 27 kandidata (77%) postiglo je lošiji rezultat od same paralelne liste Mosta! Ali nitko ni od onih osam nije zapravo postigao bolji rezultat, nego su u konkurenciji znatno manjeg broja kandidata u odnosu na liste tek neznatno statistički bolji od postotka liste (pri čemu je ukupni prosječni rezultat i lista i kandidata dominantno ispod 10%, pa je riječ o marginalnim rezultatima kakvi za većinu ozbiljnih lista predstavljaju poraz, čak i kad su iznad praga).

 

MOST

NEZAVISNI

STATISTIKA NEGATIVNIH REZULTATA

POSTOTAK KANDIDATA SLABIJIH OD LISTE

77%

Postotak Mostovih kandidata s rezultatima slabijima od paralelne liste je čak 77%. Svi su drugi kandidati Mosta izjednačeni s listom, pa niti jedan jedini nije ostvario značajan rezultat u odnosu na listu.

STATISTIKA NEGATIVNIH REZULTATA

POSTOTAK KANDIDATA SLABIJIH OD LISTE

17%

Postotak nezavisnih kandidata s rezultatima slabijima od paralelne liste je samo 17%, a među kandidatima-pobjednicima taj je postotak još niži – tek 7% – jedanaest puta manji od udjela Mostovih kandidata.

 

Statistika je tvrdoglavo neumoljiva – ona jasno kaže: Most je na lokalne izbore izašao kao stranka. Bio je to legitiman izbor, ali je i ostvareni rezultat sukladan tom izboru, pa bi se Most trebao toga i držati, a ne da danas obmanjuje javnost svojim tobožnjim participacijama u rezultatima nezavisnih. Most je prema svim relevantnim parametrima kapilarne održivosti na lokalnim izborima od birača dobio – relevantnu odbijenicu. Od Dubrovnika do Đakova. S druge strane, nezavisni su ovaj puta dobili ravnomjernu dobrodošlicu na cijelom nacionalnom prostoru, od Lastova do Iloka.

Most je kao stranka u svoje prve redove uzeo osobe limitiranije od samog limitiranog rejtinga Mosta. Stavio je na prva mjesta one koji su već bili u nekim limitiranim strančicama ili su podkapacitirani za politiku u očima vlastitih “susjeda”. I sada bi takve osobe, od kojih ne znamo je li ijedna dala ostavku, trebale voditi “platformu” Mosta i pobjedničkim gradonačelnicima (lokalnim “amaterima”) objašnjavati kako se vodi “prava” visoka politika!?

Može li, dakle, onaj tko je na lokalne izbore išao stranačkom logikom i doživio dominantno marginalne rezultate u odnosu na rezultate nezavisnih lista, onaj čija je politička filozofija sasvim suprotna nezavisnim listama, biti platforma izbornim nezavisnim pobjednicima? Pa to je kao kad bi gubitnici predavali na akademiji taktiku pobjednicima!

 

Predizborno bježanje od Mosta

Svi nezavisni kandidati koji su željeli ostvariti značajan rezultat na posljednjim lokalnim izborima, a posebno oni koji su imali šanse pobijediti, izbjegavali su vezivanje uz Most. Čak ni lista Tomislava Panenića na općinskoj razini (Tompojevci), pa ni županijskoj, nije bila pod znakom Mosta. A tako je bilo i s listom Ljubice Ambrušec u Gradecu. Zašto, kad svi znaju da je Tomislav Panenić jedno od najuočljivijih lica pored Bože Petrova na presicama Mosta? Odgovor je jednostavan. Predznak Most ograničavao je pobjednički kapacitet liste. I doista – Ljubica Ambrušec je pobijedila u Gradecu, a lista Tomislava Panenića u Tompojevcima. Zato su i te pobjede dodatni dokaz potencijala nezavisnih kao takvih, a ne Mosta.

Do sljedećih lokalnih izbora to će biti još važnija razdjelnica između nezavisnih koji će moći računati na otvorenost prema širokom biračkom spektru i onih “nezavisnih” obilježenih Mostom kojima će ostati samo uski pojas nedovoljan za ulazak u drugi krug, a još manje za pobjedu u drugom krugu. Most je limitirajući “brand” u cijeloj Hrvatskoj, dok su ostale stranke limitirajuće u nekim krajevima, dok u nekima nisu. Oni koji danas čine Most iz dana u dan sužavaju taj prostor, radikalizirajući svoj status kako bi homogenizirali preostali dio vlastitog biračkog tijela i zadržali nacionalni rejting iznad giljotinskih 5%. A upravo je to opasnost svakom nezavisnom gradonačelniku i načelniku kojega Most nastoji proglasiti svojom “platformom”.

I dok poziva nezavisne gradonačelnike na svoju “platformu” na način privremenog skrivanja, Most bi im trebao reći kad ih onda planira izvući iz zavjetrine u javnost da se okoriste “platformom” Mosta za sljedeće lokalne izbore? Nekoliko mjeseci prije izbora, kad im lokalni rejting i distanca od Mostove nacionalne razine bude najpotrebnija? Naravno da ne. Pa u čemu je onda korisnost Mostove “platforme” za nezavisne?

Takva politička opcija nije i ne može biti platforma nekome drugome, nekome širem, nekome izvan sebe. Most je doslovno primjer biblijske slike “mršavih krava”. On će svakoga koga proguta, u konačnici svoditi na svoju mršavost. I nije to zločesti zaključak nekoga tko ne voli Most, nego je to egzaktni zaključak statistike posljednjih lokalnih izbora, sviđalo se to nekome ili ne sviđalo. Onaj kome su činjenice problem, naravno da može pokušati živjeti u inat činjenicama. Ali to neće promijeniti činjenice. A činjenice su u ovom slučaju – glasovi birača.

Naša javnost (a tu bez velikih provjera stvarnog stanja na terenu dojam stvaraju i mnogi mediji) vjeruje da postoji nekakva relevantna platforma “nezavisnih” okupljena oko Mosta, kojoj sada odjednom konkurenciju pokušavaju činiti neki novi nezavisni. No – vidjeli smo – to uopće ne odgovara realnosti i činjenicama.

Ne postoji platforma nezavisnih lista okupljena oko Mosta. Zapravo, realnost je još egzaktnija – nemoguća je relevantna platforma nezavisnih okupljenih oko Mosta. Kada sam usred turbulencija tijekom kojih je Most ostao izvan Vlade, a onda krenuo sa sveopćim napadom na dotadašnjeg partnera, tvrdio da je Most počinio samoubojstvo svojeg koalicijskog potencijala na duži rok, mnogi su to shvatili kao moju “osvetu” Mostu. No, danas vidimo da Most ne može biti partner niti SDP-u, a još manje IDS-u, GLAS-u i Pametnom, jer njegovi lideri ne mogu podnijeti konstruktivno partnerstvo ni sa kim. Oni bi s SDP-om samo rušili HDZ i ništa bitno više, naročito ne nešto zajedničko konstruktivno. Sutra, da nekim čudom i koaliraju s SDP-om, rušili bi prvog SDP-ovog ministra u toj “svojoj” Vladi, kojeg bi im na pladnju servirao tada oporbeni HDZ. Ako ni zbog čeg drugog, onda radi rejtinga i “dokaza principijelnosti”.

No, izglednije je očekivati da bi Most, nakon eventualnog pada Vlade Andreja Plenkovića, opet a priori bio bliži koaliciji s redizajniranim HDZ-om, negoli s istim SDP-om s kojim bi srušili HDZ. U današnjim turbulencijama Mostovi čelnici vjerojatno upravo to i čekaju – pad Andreja Plenkovića, dolazak neke “mostovske” struje HDZ-a na svrh stranke i onda – povratak u Vladu s HDZ-om. “Treća sreća” taktika. Istodobno, taj isti Most insinuira nekom drugome “skrivene namjere” prema HDZ-u, plašeći nezavisne onime što je samo njima dopušteno. No, nezavisni, za razliku od Mosta, mogu sasvim neopterećeno najaviti svoju suradnju i sa SDP-ovom vladom, čim se ona dogodi. Zbog svoje političke ambivalentnosti Most je, ponavljam, izvršio samoubojstvo koalicijskog potencijala na dugi rok. A možda – sada dodajem – i “zauvijek”.

I dok su mnogi mislili da sam u procjeni koalicijskog samoubojstva Mosta bio strog, a relativno blag u tvrdnjama da će Most na lokalnim izborima imati vjerojatno solidne prosječne rezultate (slične nacionalnom rejtingu), ali da neće imati pobjedničke (vršne) uspjehe u gradovima i općinama, zapravo je suprotno. Te moje tvrdnje da se Most odlučio na taktiku aktiviranja nacionalnog rejtinga u lokalne izbore bile su vezane uz znatno teže “optužbe” od apostrofiranja koalicijskog samoubojstva. Most je naime, tom “taktikom” svjesno bio spreman predizborno raditi štetu stvarnim nezavisnim lista (izvan Mosta) gdje god je nekoga mogao obući u svoj stranački dres, samo da bi na temelju nacionalnog rejtinga kreirao neku svoju stranačku strukturu po Hrvatskoj. I uspio je – kreirao je klasičnu stranačku limitiranu te ujedno antagonističku strukturu svima boljima koji im mogu ugroziti njihove kadrovski zauzete pozicije.

No, logika bumeranga ispunila je svoju svrhu – spremnost na destrukciju drugih dovela je do destrukcije (poraza) i same nezavisne liste u Metkoviću. I ako opet moram biti “prorok”, reći su: Most je pretvorio Metković u zadnji grad u kojem će neki novi nezavisni nakon Mosta uopće i pobijediti. A Most će već na sljedećim lokalnim izborima u Metkoviću – gledano s pozicije pobjedničkog kapaciteta – biti irelevantna opcija.

Uoči lokalnih izbora Most je naručio anketu za Metković, a kada su je dobili bili su ushićeni vodstvom od 10-ak posto nad HDZ-om. Već se slavila pobjeda. Tada sam rekao Ivanu Kovačiću: Što je njima, pa anketa pokazuje da izgledno gube izbore! Naime, bili su na 41%, a HDZ na 30%, ali s tendencijom rasta, dok je Most bio bez ikakvog kapaciteta dodatnih glasova za drugi krug. Već tada je to značilo da u drugom krugu, kad HDZ-u priđu glasovi Stipe Gabrića Jamba, a oni “ostali” iz prvog kruga apstiniraju u drugom, Most gubi izbore. Trebalo je samo pričekati mjesec dana da trend zacementira takav scenarij. I tako je i bilo.

Izgubili su izbore iako je iz Metkovića u dvije Vlade bilo 5 dužnosnika koji su ukupno obnašali sve sljedeće funkcije: Predsjednika Hrvatskog sabora i Potpredsjednika Vlade (Božo Petrov), još dva saborska zastupnika (Mario Klobučić i Nikola Grmoja) i dva ministra (Ante Šprlje i Davor Romić). Nikad dosad jedan grad (Zagreb ne računamo) i jedna politička (gradska) organizacija nije imala takvu koncentraciju političke moći – i izgubila izbore! To će ostati negativan rekord koji nikada nitko neće nadmašiti. Pa ni gradovi višestruko veći od samog Metkovića.

Završimo s limitiranim kapacitetima “branda” Most kojega su neki unutarnji članovi bili svjesni, pa ga izbjegli, a neki ga tražili vjerujući da on donosi startnu prednost (uključujući i Roberta Pauletića). I dok je Tomislav Panenić bježao od imena Most, loveći pobjedu na županijskoj razini (iako je to već bila “nemoguća misija” nepoistovjećavanja), Joško Kontić kao povratnik u politiku, zbog prevelikog diskontinuiteta, nije to znao. Tražio je predznak Mosta i dobio treće mjesto u gradu u kojem mu je kampanju vukao Miro Bulj. Najrevniji saborski zastupnik nije u vlastitom mjestu dohvatio ni drugi krug, a kamoli pobjedu. Naravno, Miro Bulj je vjerojatno uvjeren da se previše trošio na županiju, pa izgubio Sinj. Možda misli da bi dobio Sinj da se samo na njega koncentrirao. Istina je suprotna – da je više bio u Sinju, rezultat bi bio samo još lošiji!

 

Mostov kockarski ulog na krive izbore

Umjesto da prihvate nadolazeću realnost rasta samoniklih autonomnih nezavisnih lista, lideri Mosta su željeli preko lokalnih izbora teritorijalno osnažiti Most kao stranku, a onda samo određene probrane nezavisne liste aranžirati na svoj politički habitus kao ukras.

No, dogodio se samo jedan jedini previd – pali su s vlasti. A na to nisu računali. Računali su s time da će na Zdravku Mariću “bildati” predizborni rejting, ali tako da će ostati na vlasti, jer se Plenković neće usuditi “udariti” na Most. Kad vam danas budu govorili da nije tako, onda samo pronađite snimku ad hoc “presice” na dan kad je Andrej Plenković rekao onih nekoliko riječi tajnici, pa ćete vidjeti da Božo Petrov nakon toga poručuje kako su oni i dalje dio vlasti, da se oni ne daju izbaciti. Sjetite se da su i ministri najavljivali nastavak rada. Bili su u šoku toga dana i toliko dezorjentirani u hodanju između zgrade Sabora i Vlade, da nisu znali kojoj strani sada uopće pripadaju. Da su u Mostu uopće računali s opcijom razvlašćivanja, onda bi taj dan dočekali spremni za opciju A, B ili C. A nisu imali ni A!

Doživjevši za njih šokantno hladnokrvno izbacivanje iz Vlade (namjerno koristim težu sintagmu da barem malo upijete osjećaj u kojem su se tada nalazili Mostovci), Most je zakoračio u drugu grešku – pripremu za rušenje Vlade i parlamentarne izbore. A pred njima (i nama biračima) nisu bili parlamentarni, nego lokalni izbori. A tko god imalo zna tehnologiju tih dvojih izbora (parlamentarnih i lokalnih), zna da su to međusobno najrazličitiji izbori koje možete zamisliti. Ako kampanje ijednih izbora ne smijete miješati to su baš ti dvoji izbori. Ne smijete ići na lokalne izbore kampanjom kao da su parlamentarni. Sav nacionalni napad na HDZ koji je tada “ranjeni” Most širio terenom samo je pomagao HDZ-u do te mjere da se čak dogodilo i to da bi jednoj stranci odgovarali paralelni lokalno-parlamentarni izbori – i to baš HDZ-u.

Mostu je opća nacionalna (a ne lokalna kampanja) donijela prosječne rezultate od 5-10% na županijskim razinama (osim u Dubrovačko-neretvanskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji gdje su, zbog maksimalnih uloga u te tri kampanje, rezultati bili iznad prosjeka), ali istodobno ih potpuno odvela od lokalnih izbora kao takvih. Agresivna kampanja dala je na županijskim razinama svoj relativni maksimum, a na gradskim i općinskim limitirala Most na “apsolutni” minimum. I sada će im taj limit biti uteg i za budućnost.

Most je sada stranka kakvu, primjerice, nikada nije želio Ivan Kovačić, na čijim se izvanrednim lokalnim izbrorima u Omišu i dogodilo prvo povezivanje nekolicine nezavisnih, nakon redovnih lokalnih izbora iz 2013. Nitko od onih koji se danas skrivaju iza stranačkog “obraza” nije uložio toliko stvarnog obraza u stvaranje nove iskrene političke priče kao Ivan Kovačić. Njegov razlaz sa strankom Most stoga je toliko fundamentalno dubok da izgleda kao samorazumljiv do mjere neprimjetljivosti!

Ali dok je Ivan Kovačić sam dao ostavku na saborsku poziciju (a u Omišu se izmaknuo da ostavi prostor novom nezavisnom gradonačelniku Ivi Tomasoviću, koji je pobijedio već u prvom krugu), Nikola Grmoja je sam sebi dao “ostanku” na svim funkcijama, bez obzira na ovdje prikazane rezultate Mosta (on čak i gubitak izbora u Metkoviću naziva uspjehom!). Logično, Ivan Kovačić je bio i ostao nezavisni, koji napušta pozicije da bi netko nakon njega pobijedio, a Nikola Grmoja je bio i ostao samo stranka Most, koja i poraze proglašava stranačkim pobjedama, jer se u strankama, nažalost, svaka samokritičnost na temelju objektivnih analiza smatra štetnom.

Strateška orijentacija Udruge nezavisnih je u odnosu na stranku Most dijametralno suprotna ne zbog nečijih savjeta, nego zbog dubinske logike koju su samo činjenično potvrdili rezultati koje smo ovdje prezentirali. Sam pojam “mosta” je asocijacija na “poveznicu”. Stranka Most to prema svojoj politici nije. Asocijacija na stranku Most je čak suprotna pojmu “poveznice”. Da se našalimo i poigramo pojmovima, možemo reći da ne postoji temeljni logički preduvjet za stvaranje “Mosta 2”, a to je “Most 1”. A ono čega nema ne može imati ni svoju kopiju!

A svi (zakašnjeli) spinovi, od toga da je Udruga nezavisnih nekakva rezervna opcija HDZ-a s jedne strane, pa do dijametralno suprotne pozicije, da je prikrivena baza Mosta, imaju (imali su) isti cilj – obeshrabriti nezavisne da uopće “sjednu” za zajednički stol. Ali zakasnili su. Pa čak i proizveli suprotan učinak. Danas nezavisni u cijeloj Hrvatskoj imaju osjećaj važnosti vlastitog udruživanja na način da ostanu svoji. A to je bio najpoželjniji mogući rezultat i logični zaključak statistike uspjeha.

 

Udruga nezavisnih kao alat, a ne kao fetiš

Danas, kažu u Mostu, pomažu nezavisnim pobjednicima na svojoj “platformi”. Vjerujem, međutim, da svi nezavisni pobjednici i sve uspješne nezavisne liste, jako dobro znaju da im tu zavjetrinu ne može pružiti ni Most ni Ivica Relković, nego samo one same povezane logikom snage koju je potvrdilo njihovo vlastito lokalno biračko tijelo. Niti ih netko deset puta slabiji od njih može “zaštititi” i “pomoći”, niti ih ikakav “predvodnik” može pretvarati u ono što nisu i ne trebaju biti. Samo predano projektno usmjereno upravljanje i umrežavanje iskustava s onima koji su već prošli ili prolaze sličan put, može im biti (relativni) jamac za rast ili ponavljanje dobrog rezultata.

Turbulencije koje su u hrvatsku politiku unijeli Živi zid i Most (privremeno potrebne radi začahurenosti pat pozicije HDZ-SDP odnosa) već izlaze iz trenda. U trend ulazi odmjerenost, transparentnost i otvorena konstruktivnost. Birači, naime, iako jednim solidnim protestnim dijelom vole da u Saboru netko cirkusira i izluđuje stare političke opcije, nemaju isti refleks kad je u pitanju vođenje vlastite i najmanje općine. Nju sigurno na upravljanje neće natpolovično povjeriti zafrkantima s jedne i destruktivcima s druge strane. Oni, stoga, mogu lako do 5 i 10%, ali teško mogu dosegnuti nešto više od toga. Zato ni Živi zid ni Most nisu odnijeli niti jednu jedinu pobjedu na lokalnim izborima – niti u najmanjoj općini. A imali su 555 “kombinacija” na stolu. I nije im se dobitno “poklopila” nijedna! To je činjenica.

Ni Ivan Krželj (na kojeg Nikola Grmoja neimenovano aludira kad spominje načelnika koji je ujedno “županijski vijećnik Mosta”) nije dobitak u Mostovoj igri. On je u Zadvarju pobijedio kao Ivan Krželj. Prije Mosta. I paralelno s Mostom. U oba slučaja birači su dali glas Ivanu Krželju, a ne Mostu.

Možda se to ne smije zaključiti, čak ni kad je sve u skladu s činjenicama. Most je nekima (kao i neke druge stranke nekim drugima) postao fetiš – ili ćeš ga obožavati ili ćeš biti demoniziran. I u tom smislu ideja udruge je dijametralno suprotna. Udruga jest – i treba ostati – samo najobičniji korisni alat.

Ako nešto može biti korisno nezavisnima kao savjet to je da ne sakraliziraju vlastiti politički projekt funkcionalnog udruživanja kao što to rade stranke. Neka nezavisni podižu razinu transparentnosti, odgovornosti i kompetencija upravljanja, pa će ih morati slijediti i oni iz susjednih gradova i općina, ma čiji bili. Udruga je točno to i treba biti samo to – alat za lakše funkcioniranje u okruženjima “ostale politike”. Taj alat ima svoja ograničenja i svoje nesavršenosti, ali sada je najbolji. Treba koristiti taj alat radi lakšeg i boljeg izvršenja svojih projekata – i ništa bitno više od toga.

A taj alat (kad se jednom istroši – a istrošit će se) ne pretvarajte u fetiš, nego – zamijenite ga boljim: namjerno.

Podijelite:Share on Facebook4Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someone