ANKETNI SABOR NA KRAJU 2017. GODINE I NEKE TAJNE NJEGOVA “RECEPTA”

By | 2. siječnja 2018.

 

Zadnja anketa političkih preferencija 2017. godine (Crobarometar, prosinac 2017.) poslužit će nam kao mala provjera kako bi izgledao Hrvatski sabor da su se umjesto dočeka Nove godine dogodili parlamentarni izbori.

Prva četiri politička aktera ovako su raspoređeni: HDZ (31,9%), SDP (18,9%), Živi zid (12,4%) i Most (7,3%). Svi drugi su ispod praga od 5%.

Možemo krenuti krivim putem i zaključiti da ove postotke trebamo pretvarati u mandate. Možemo reći da je to samo okvirno računanje, ali ono može biti izrazito netočno i navesti nas na potpuno krive zaključke. Hrvatska nije jedna izborna jedinica, nego deset. Stranka koja ima 7,3% na nacionalnoj razini, kad se to na loš način rasporedi u deset izbornih jedinica može dobiti 4 mandata, ako je izrazito regionalna, ali i 14 ako je tako dobro raspoređena i tako sretna da joj u sedam izbornih jedinica prođu mandati na samoj granici od 5%, u dvije da s po malo iznad 10% uzmu po dva, a u jednoj s 15% tri mandata.

A sam učinak jedne političke opcije (stranke ili koalicije) ne samo da ovisi o tome kako je ona sama raspoređena u svakoj od izbornih jedinica, nego i o tome kako su raspoređeni njezini konkurenti. U jednoj izbornoj jedinici već sam prelazak praga od 5% može dati mandat, a u drugoj se i s cijelih 6% može ostati bez mandata. U jednoj izbornoj jedinici s malo iznad 10% možete imati dva mandata, a u drugoj s 11% jedan.

Da bismo znali kako je ovih Mostovih 7,3% raspoređeno (uzeli smo Most iz zadnje ankete Crobarometra kao uzorak), IPSOS bi nam trebao reći kakvo je stanje Mosta u svakoj od deset izbornih jedinica. Jer u jednoj to može biti 4,5%, a u drugoj 14,5%. I to je zaista moguće. Možda je baš tako u trećoj izbornoj jedinici Most na samo 4,5%, a u “domicilnoj” desetoj na 14,5% (ovo je vrlo blizu realnosti!). U takvom slučaju Most bi u te dvije izborne jedinice dobio dva mandata. Iako je njihov zbroj 19% i da je moguće zbrajanje zajedničkim bi se snagama već lovio četvrti mandat.

Jednostavno i paušalno rečeno. Most sa svojih nacionalnih 7,3% vjerojatno ne bi završio na 4, ali još vjerojatnije ni na 14 mandata. Sreća bi ga u jednoj izbornoj jedinici pomazila, a u drugoj mu okrenula leđa. Pa bi sve završilo na duplo više mandata od loše verzije (a to je 8 mandata) ili duplo manje od idealne (a to je 7 mandata). Dakle, prilično je realno da bi Most s ovih nacionalnih 7,3% završio na 7-8 mandata. A to je upola manje od onoga što ima sada, pa je sasvim pogrešno zaključiti da bi Most “ostao na istom”.

Pretpostavimo da Most najbolje stoji u desetoj i devetoj izbornoj jedinici i da je tamo na 10 ili malo iznad 10%. Da biste imali 7,3% na nacionalnoj razini to znači da u nekoliko izbornih jedinica morate biti za 2-3% niži. A to opet znači da u tim izbornim jedinicama padate ispod praga. Most je na izborima 2016. bio prosječno na 9,5%, a jedva se provukao u trećoj i osmoj izbornoj jedinici. Za očekivati je da sada, kad je na više od 2% nižem nacionalnom prosjeku, u te dvije izborne jedinice ne prelazi izborni prag. Teško da prelazi prag i u prvoj izbornoj jedinici i to ne samo zbog odlaska Vlahe Orepića koji je uzimao dio glasova centra, nego i zbog pojave Nezavisnih za Hrvatsku koji su i na lokalnim izborima upravo Mostu uzeli dio glasova u Zagrebu (a prva izborna jedinica je prvenstveno uži dio Zagreba). Ni ostale tri “zagrebačke jedinice” nisu za Most više sigurne zbog napretka Živog zida, pa još jednu (recimo Sinčićevu sedmu) možemo Mostu spustiti na opasno (ne)preživljavanje praga. Ako bi prag prešli u dvije zagrebačke i dvije slavonske te po dva mandata dobili u devetoj i desetoj, mostovci bi bili na 8 mandata. To je optimistička verzija. Pesimistička bi im uzela još jednu zagrebačku (recimo “Grmojinu” šestu, jer bi njegovo ponovno pojavljivanje kao “nositelja” te izborne jedinice bila svojevrsna uvreda Sisku) i slavonsku četvrtu (jer Miro Šimić ne može biti “nositelj” s najavom odlaska). Između optimističke (8) i pesimističke (6) solucije, Mostu dajemo 7 mandata na “starogodišnjim izborima”.

Kad je Most 2015. iznenadio cijelu Hrvatsku imao je nacionalni prosjek malo ispod 14% te osvojio 19 mandata. Živi zid s 12,4% može u idealnom rasporedu i do 20, pa i 22 mandata. No i njemu se može dogoditi nesretan raspored i “samo” 13 mandata. Sedam izbornih jedinica iznad 10%, ali samo s po jedinim mandatom po izbornoj jedinici i tri izborne jedinice s po 15% i po dva zastupnika. Naravno, takva se nesreća ne bi dogodila. Ali ne bi se dogodila ni druga – sretna krajnost. Za očekivati je da bi sa sadašnjim postotkom Živi zid uknjižio 15-17 mandata. Hajdemo njima “zaključati” golemih 16 mandata na “starogodišnjim izborima”.

S mandatima SDP-a nije potpuno tako, jer već sada znamo da su izbori bili 31. prosinca 2017. da bi on bio u koaliciji s HSS-om (a možda i još ponekom strankom poput HSU-a…). Sad je ključno pitanje smijemo li mi SDP-ovih 18,9% jednostavno dopuniti s onih HSS-ovih 2,7%? Ne smijemo. Opet, u jednoj izbornoj jedinici to može uroditi čak i većom sinergijom, a u drugoj se to čak može i poništiti, pa umjesto operacije zbrajanja, možemo imati operaciju oduzimanja! To se dogodilo zadnjoj Milanovićevoj koaliciji. A u međuvremenu se rejting samog SDP-a toliko srozao da je i sama pomisao da bi se SDP-ova koalicija sada nagrađivala sinergijom na granici čuda. Prije će biti da bi se toj koaliciji (čak toliko više koliko bi bila veća!) dogodio efekt “crne rupe”, pa bi SDP u sebe urušavajuće usisavao i tuđe postotke kao svoj minus, a ne plus. Zašto IDS, GLAS i Pametno razmišljaju o zasebnoj koaliciji, a ne onoj sa SDP-om? Pa upravo zato što SDP s ovakvim pristupom i vodstvom sliči na one biblijske “mršave krave” – sve stranke koje u zadnjim ciklusima s njime uđu u koaliciju samo ga još dodatno “pojedu” iznutra, a on završava sve mršaviji! Zato SDP-ovoj koaliciji (SDP 18,9%, pri čemu se svaki plus poništava jednakim minusom) u ovom trenutku blagonaklono dajemo 40 mandata.

HDZ ćemo ostaviti za kraj zato što među malim opcijama želimo pronaći one “igrače” koji još mogu uzeti pokoji mandat, a onda će sve drugo, logično, ostati najjačem kojega će zbog više od 10% razlike u odnosu na drugog, posebno još nagraditi “gospodin D’Hondt”.

Sljedeća najjača lista bila bi IDS-ova (išao on sam ili u nekoj “amsterdamskoj koaliciji”). Naravno, mi sada ne ocjenjujemo neki mogući budući potencijal ove koalicije, nego sadašnje zatečeno i zamrznuto stanje na dan 31. prosinca 2017. IDS u osmoj izbornoj jedinici tradicionalno uzima 3 mandata, ali zbog slabosti SDP-a i malo vjetra od GLASA i Pametnog, dajemo im 3+1, dakle, 4 mandata. Još po jedan dajemo ovoj (sada zapravo GLAS-Pametno) koaliciji u prvoj (Anka Mrak Taritaš) i desetoj (Marijana Puljak) izbornoj jedinici. Onih nacionalnih 3% na kontu Pametnog i 1% na računu GLAS-a zasad nije dovoljno za prijelaz praga u nekim drugim izbornim jedinicama. Ukupno smo, dakle, ovoj lokalno-nacionalnoj koaliciji dali trenutačnih 6 mandata.

BM 356 sa svojih 2,3% ne može računati ni ovaj puta na više od jednog mandata neke zagrebačke izborne jedinice. A u nekoj “sinergiji” (s debelim navodnicima) možda se nađe još jedan mandat Reformista u trećoj izbornoj jedinici (zbog županskog Čačićeva mandata), a ne više u šestoj. To su dva BM 365 – Reformistička mandata.

Što ćemo s HNS-om i njihovih prosinačkih 2,5%? To može značiti i nula mandata, ako je ravnomjerno rašireno po Hrvatskoj. No, prije će biti da je to 10-ak% u trećoj izbornoj jedinici i 1-2% u ostatku Hrvatske. Dakle, to bi bila maksimalno 2 mandata.

Naravno, nikad se izbori ne događaju tako da se na njih može “kopirati” jedan “zamrznuti” anketni trenutak, jer već samom objavom izbora kreću i neki novi “igrači” u “igru”. No oni bi poremetili ne samo preostale mandate (koji dominantno ostaju HDZ-u), nego i ove koje smo već podijelili svima drugima, pa bi Most možda bio sretan s pet, Živi zid s dvanaest, SDP (i koalicija) s 35 mandata… Ali, budući da je ovo samo test trenutka, pravit ćemo se da se nije pojavio nijedan značajan novi politički “igrač”.

Cilj ovog “starogodišnjeg saborskog” prebrojavanja nije egzaktno izračunati koliko bi tko imao mandata (jer, ponavljam, IPSOS bi nam trebao dostaviti precizne podatke za svaku izbornu jedinicu posebno, a ne nacionalni prosjek – iako ni to ne bi jamčilo ništa više, nego okvirnu sliku stanja), nego je ovo samo primjer kako mandate ne smijemo računati na temelju nacionalnog prosjeka, jer zaključak može biti potpuno pogrešan. Naime, podijelili smo 73 mandata, pa ih je ostalo još 67. Jesu li to sve mandati HDZ-a? Budući da nema više nikoga, ispada da bi HDZ uzeo 67 mandata, a tome vjerojatno još dodao tri (ili dva) u jedanaestoj izbornoj jedinici i završio na 70 zastupnika.

Rekapitulirajmo virtualni “starogodišnji sabor” 2017. godine:

HDZ – 70

SDP (koalicijski) – 40

Živi zid – 16

Most – 7

IDS / GLAS / Pametno – 6

BM 365 / Reformisti – 2

HNS – 2

Manjine – 8

Čak i da HDZ spustimo za 2-3 mandata, a po jedan dodamo SDP-u, Živom zidu i Mostu, još uvijek je to daleko iznad HDZ-ova rezultata na izborima 2016. To je paradoks živozidaške paljbe po HDZ-u od strane SDP-a, Mosta i HSS-a. Oni su u posljedičnom gubitku, a originalni Živi zid i sam HDZ na dobitku! Živi zid zbog vlastita rasta, a HDZ zbog SDP-ova pada!

 

Nikom, osim Živom zidu, ne odgovaraju izvanredni parlamentarni izbori

Sad u izbore uključujemo dinamiku trenda, jer izbori se ne događaju kao statična činjenica, nego kao kretanje u kojem se različiti akteri kreću različitim brzinama i smjerovima (netko raste brže, netko sporije, netko stagnira, a netko brže ili sporije pada). Također, postoje i granice rasta/pada za svaku opciju drukčije (ne može svaka opcija u dva-tri ključna mjeseca za izbore bezgranično narasti ili pasti).

Vidimo da slučaj Agrokor nije naštetio HDZ-u, ili bolje rečeno, nije donio ništa Mostu i SDP-u. Indirektno, čak je sve to koristilo Živom zidu. No, u slučaju izbora dinamika bi se pokrenula zbog samog natjecanja kao takvog. U ovom trenutku čini se da HDZ pozitivno stagnira (zbog pada najbližeg konkurenta – SDP-a – uzima maksimalni D’Hondtov učinak), dok Most negativno stagnira (zbog rasta svojeg najbližeg konkurenta – Živog zida – dio se njegovih protestnih birača može okrenuti “sigurnijoj” opciji, posebno u izbornim jedinicama gdje je Most na granici praga, ali se domino efekt može prenijeti i na sve druge izborne jedinice).

SDP ima trend pada i imao bi u ovom trenutku (da su izbori) težak posao već samog zaustavljanja pada, a o rastu ne bi mogao ni pomišljati. Živi zid ima trend rasta, ali to ne umanjuje kapacitet HDZ-ovih, nego SDP-ovih mandata, uz opasno ugrožavanje i Mostovih. Padom SDP-a na 16-17% i Mosta na 5%, a rastom Živog zida na 15-16%, najviše bi se (uz Živi zid), okoristio HDZ (bez potrebe za rastom svojeg rejtinga).

No, eventualnom pojavom novog “igrača” koji se diže u svim izbornim jedinicama iznad praga, sve bi se “kockice” poremetile. Ovisno o profilu te nove opcije nekim od postojećih bi se smanjio konto. Primjerice, rastom “Amsterdamske koalicije” šteta bi se još veća dogodila SDP-u, ali bi se usporio ili zaustavio i rast Živog zida. Rastom Nezavisnih za Hrvatsku u samoj kampanji štetu bi doživio dijelom HDZ, ali još više Most (jer Esih i Hasanbegović najlakše mogu do glasova u zagrebačkim, slavonskim i dalmatinskim izbornim jedinicama – svugdje dovoljno da za 1-2% uzmu Mostu i gurnu ga u gubitke mandata s dva na jednog i s jednog na nijednog).

No, ono što je poptuno pogrešno jest sada, kad uopće nisu na redu parlamentarni izbori, postojeće rejtinge tumačiti kao relevantne za parlamentarne izbore. HDZ bi se prevario kad bi namjerno sada pokrenuo izvanredne parlamentarne izbore, na temelju sadašnjeg pada rejtinga SDP-a i moguće samostalne nekoalicijske pobjede (nadajući se Vladi samo HDZ-a i manjinaca). Naime, kao pokretač (“krivac”) izbora, mogao bi pokrenuti i svoju rejting dinamiku – a smjer u kojem bi ta dinamika krenula daleko je izgledniji kao onaj koji ide prema dolje, nego prema gore (za što nema podloge). U tom slučaju namjernog izazivanja izbora, HDZ bi mogao ovdje predviđenih 67 “domaćih” mandata preokrenuti i u manje od 60. No, ono što je još opasnije, čak i taj relativni uspjeh može biti ujedno i krah perspektive koalicijskih partnera. Opomena se zove Njemačka i moćna Angela Merkel kojoj se, uza sav gospodarski rast, izborni rezultat pretvorio u noćnu moru.

U ovom trenutku ni HDZ-u, ni SDP-u, ni Mostu ne odgovaraju parlamentarni izbori, pa ni “Amsterdamskoj koaliciji”, HNS-u, Nezavisnima za Hrvatsku… Parlamentarni izbori odgovaraju jedino Živom zidu. Na njihovu žalost, rast rejtinga im se možda događa u krivo vrijeme. Sjetimo se samo ORaH-a i Mirele Holy. Imali su čak i drugu poziciju u jednom trenutku. Ali pred Hrvatskom nisu bili parlamentarni izbori. Nego predsjednički. A tu su napravili katastrofalnu pogrešku. Pa i sam Živi zid je imao početkom 2015. iznad deset posto, ali je izbore dočekao ispod praga u svim, osim u Sinčićevoj sedmoj izbornoj jedinici.

Ni sada pred nama nisu parlamentarni, nego nikakvi izbori u 2018., a prvi sljedeći su europarlamentarni za dugih godinu i pol dana. Zatim predsjednički za dvije godine. Parlamentarni su za pune tri godine. A do tada, kako se ono kaže, “ko živ – ko mrtav” (politički, naravno).

 

Ključne odluke za 2019. godinu odredit će parlamentarne izbore u 2020. godini

Ako startne pozicije za sljedeće parlamentarne izbore određujemo na temelju sadašnjeg rasporeda stranaka, činimo jedan golemi previd. Iako nisu važni kao parlamentarni izbori, “karte” će se do parlamentarnih izbora čak dva puta “miješati” na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima (sredinom i krajem 2019.). Da bismo vidjeli što to može značiti za primjer ćemo uzeti stanje uoči prošlih europarlamentarnih i predsjedničkih izbora koji su bili sredinom i krajem 2014.

Uoči prošlih europarlamentarnih izbora (svibanj 2014.) ni Most ni Živi zid (tada još pod imenom Savez za promjene) nisu postojali u anketnim istraživanjima ni u rubrici stranaka od 0,1%. ORaH kao treća politička opcija na tim izborima dobiva golemih 9,42% i jednog eurozastupnika. Zašto golemih? Zato što su to najnezanimljiviji izbori za hrvatske birače, pa je takav rezultat izvrstan u srazu s dvjema mašinerijama (HDZ-ovih i SDP-ovih megakoalicija). Kao četvrta se opcija javlja još jedna višečlana koalicija malih desnih stranaka – Savez za Hrvatsku – ali ubire nedovoljnih 6,88% za osvajanje eurozastupničkog mandata.

Ne nalaze li se na sličnim pozicijama sada Živi zid i Most, doduše s nešto većim rejtingom od tadašnjeg ORaH-a i Saveza za Hrvatsku, ali s istom perspektivom (Živi zid s perspektivom rasta, a Most stagnacije).

I doista, nakon tih europarlamentarnih 9,42%, ORaH iz mjeseca u mjesec raste, da bi u rujnu 2014. postao druga anketna opcija u Hrvatskoj s 17,9% (SDP 17,3%). U studenom (mjesec dana uoči predsjedničkih izbora 2014.) anketni rezultat im je još bolji – 18,5% (SDP 17,5%). Živog zida nema u anketama, jer je ispod svih stranaka koje su anketama obuhvaćene (dakle nije ni na 0,2-0,3%). Savez za Hrvatsku je i dalje na svojih 7% iz europarlamentarnih izbora.

I tada četiri političke opcije donose svoje ključne odluke koje će ondašnju kartu rejtinga u samo mjesec-dva potpuno promijeniti, a parlamentarne izbore (sada kao prve sljedeće) usmjeriti u dotad nezamislivom smjeru.

Prva katastrofalna odluka: Mirela Holy neće na predsjedničke izbore.

Druga logična odluka: Savez za Hrvatsku (iako već pomalo oslabljenog entuzijazma) u Milanu Kujundžiću ima kandidata za predsjednika.

Treća izvrsna odluka: Živi zid se odlučuje za predsjedničke izbore s kandidatom koji (za razliku od Saveza za Hrvatsku s limitiranom desnijom pozicijom od samog HDZ-a) može privući sve protestne glasove ljevice i desnice.

Četvrta (za javnost nevidljiva) “propuštajuća” odluka: Most se odlučuje preskočiti predsjedničke izbore s ciljem da se na parlamentarnim pojavi kao iznenađenje, a ne kao već viđena opcija. Pri tome treba znati da je Most razmatrao mogućnost izlaska i na europarlamentarne i na predsjedničke izbore, ali i odustao zbog toga da se “ne potroši” prosječnim rezultatom (to je upravo ono što se dogodilo Savezu za Hrvatsku).

Ove su četiri odluke znatno odredile parlamentarne izbore 2015. godine (naravno da je tu bilo još niz detalja, ali ove su odluke i njihove posljedice za “treću opciju” bile ključne).

Izvorna i najvažnija “majka svih odluka” je ona Mirele Holy. Onog trenutka kad je ona odlučila ne izaći na predsjedničke izbore, otvorila je “jackpot” zgoditak Živom zidu. Da je Mirela Holy izašla na prvi krug predsjedničkih izbora, ona bi bez ikakavih problema uzela lijevi dio protestnih i znatan dio birača centra. Završila bi na 15% (ORaH je u prosincu bio na 16,6%!). Milan Kujundžić bi (kao što i jest) obavio čisti “copy paste” europarlamentarnih izbora (Savez za Hrvatsku 6,88%) i samo kontirao isti rezultat od 6,3%. A Ivan Vilibor Sinčić bi s ponešto desnih protestnih glasova (do 5%) završio kao simpatični student za kojeg još ima vremena u nekoj daljoj budućnosti. Ali zbog odustajanja Mirele Holy, ni kriv ni dužan, uzeo je, uz dio desnih, i sve lijeve protestne glasove te završio na 16,42%. Posljedica za ORaH je pogubna odmah nakon izbora, jer sada onaj predizborni samostalni dvoznamenkasti postotak nije više imao samo za sebe, nego se mjesecima morao iscrpljivati i boriti sa snalažljivijim i agilnijim Živim zidom.

Da je Mirela Holy izašla na prvi krug predsjedničkih izbora i potvrdila visoki rejting ORaH-a, dogodio bi se još jedan ključni utjecaj na parlamentarne izbore 2015. (u nevidljivom spektru za politički radar): Most ne bi dobio šansu ozbiljnog rasta u samo nekoliko mjeseci pred parlamentarne izbore, nego bi eventualno dobio jednog ili dva zastupnika u desetoj izbornoj jedinici (oduzimajući dio biračkog tijela koje je na parlamentarnim izborima 2011. u toj izbornoj jedinici imao don Ivan Grubišić).

Već u siječnju 2015. ankete pokazuju da je ORaH s 18,5% (iz studenog 2014.) pao na 10,2%. Istodobno je Živi zid kapitalizirao inicijalni dio Sinčićevih 16,42% s predsjedničkih izbora, pa se u siječnju po prvi put pojavio i na stranačkim anketama, i to odmah kao četvrta rastuća opcija sa 7% (Crobarometar). Savez za Hrvatsku koji je stajao iza Kujundžićeva predsjedničkog pokušaja jednostavno se raspao i anketno i stvarno. SDP se u samo dva mjeseca s 1% minusa u odnosu na drugoplasirani ORaH (studeni 2015.: ORaH 18,5% – SDP 17,5%), vratio na više nego dvostruku razliku u svoju korist (siječanj 2015.: SDP 23,5% – ORaH 10,2%).

Sada vidimo koliko bi bila nezahvalna situacija predviđanja parlamentarnih izbora 2015. na temelju rejtinga stranaka iz studenog 2014. ORaH-u bismo u studenom 2014. davali 35-40 mandata, a već u siječnju 2015. jedva 10 i to s perspektivom daljnjeg pada.

Posljedični ishod predsjedničkih izbora 2014. donio je još jedan ključni previd za dvije najjače opcije. Naime, taj rezultat je unaprijed oslijepio HDZ i SDP za tada nadolazeće parlamentarne izbore 2015. Duopol se učvrstio s umišljajem da će se, daleko ispod njihove moći, dvije “treće opcije” (ORaH i Živi zid) baviti same sobom i vlastitom borbom u “drugoj ligi” (a uopće nisu računali na nacionalno rađanje Mosta). Tada je uslijedila dinamika borbe bezbrižnog duopola (HDZ – SDP), zadovoljni što se na trećoj poziciji pojavio potpuno novi i za njihove “radare” nebitan “igrač” (Živi zid), torpedirajući pri tome i ORaH (kao veliku prijetnju SDP-u) i Savez za Hrvatsku (kao malu prijetnju HDZ-u).

A točno to je bilo ono što je Mostu trebalo. ORaH iz mjeseca u mjesec pada, ali u toj borbi (nakon uzleta i do 14,6% u veljači 2015. prema CRO Demoskopu) za sobom vuče i Živi zid, pa su već pred ljeto (prema Crobarometru) na obostrano skromnih 5,1% (ORaH) i 7,4% (Živi zid). Most će tek u listopadu (prema CRO Demoskopu) doći na treće mjesto (4,7%) te za nijansu iza sebe ostaviti ORaH (4,4%) i Živi zid (3,4%). Tada, u samo mjesec dana, Most raste do gotovo 14%, istom logikom kojom je anonimni Sinčić u samo mjesec dana stigao do “predsjedničkih” 16,42%.

I sve dalje znamo. ORaH ne osvaja nijedan, Most uzima 19, a Živi zid samo 1, ali presudan mandat. Bez tog jednog mandata danas Živog zida više ne bi bilo među opcijama iznad 1%, jer u trenutku Mostova odlaska s HDZ-om, ne bi imao saborsku govornicu, pa se ne bi nametnuo na izborima 2016.

Danas se Živi zid nalazi u poziciji ORaH-a, a Most u poziciji Saveza za Hrvatsku. Živi zid neće ponoviti grešku Mirele Holy, a Most (budu li pozicije za godinu i pol dana iste kao i danas) mora ponoviti jednak izlazak na europarlamentarne i predsjedničke izbore kao i Savez za Hrvatsku. No, razlika je u tome što će na sljedećim europarlamentarnim i posebno predsjedničkim izborima gužva biti veća negoli na prošlim, kada su bila samo četiri kandidata. Već sa šest ili sedam kandidata predsjednički će se “poker” igrati na neusporedivo dinamičniji način negoli 2014. Pa ono što je ORaH doživio neizlaskom Mirele Holy na predsjedničke izbore 2014., Živi zid može doživjeti baš izlaskom (i slabim rezultatom) njihova kandidata na predsjedničkim izborima 2019.

Ali i danas nepredvidljivi potezi i – nečije katastrofalne ili nečije izvrsne – odluke koje će se dogoditi 2019. godine, mogu potpuno promijeniti današnje pozicije, kao što se to dogodilo 2014. godine uoči europarlamentarnih i predsjedničkih izbora.

Rijetka neizborna godina – ova 2018. (osim ako ne bude prijevremenih parlamentarnih izbora) – zato nije godina u kojoj se dijele sljedeći parlamentarni mandati. Zaboravimo stoga na 70 HDZ-ovih mandata – da su danas izbori, a nisu – kao i na 40 SDP-ovih. Zaboravimo 16 zastupnika Živog zida ili 7 Mosta. Oni se krajem 2020. neće dogoditi na temelju današnjeg rejtinga, nego svih prethodnih odluka i procesa koji nas čekaju 2019. i 2020. godine.

Podijelite:Share on Facebook2Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someone